Politika, korupcija i novac

Mnogi su moji hrvatski hrvatski prijatelji, članovi obitelji i studenti skeptični prema američkoj demokraciji. I trebaju biti. Zavirimo li pod skute našeg izbornog sustava i vidimo li što je sve potrebno za vođenje uspješne kampanje, pronaći ćemo korumpirani sustav, sastavljen od pokvarenih pobuda i loših utjecaja. Ono što će Hrvati vjerojatno nazvati korupcijom, Amerikanci zovu demokracija. A sve se vrti oko novca.

Obamina kampanja za drugi predsjednički mandat 2012. koštala je 1,1 milijardu dolara. Njegov suparnik Mitt Romney potrošio je oko 993 milijuna dolara. Jedno istraživanje pokazalo je da kandidat koji dobije i potroši više novca pobjeđuje u 91 posto slučajeva. Obično, novac moraju prikupiti sami kandidati. To čine tako da od određenih ljudi traže donacije i organiziraju donatorske skupove. Hillary Clinton nedavno je imala donatorsku večeru koja je koštala 33.000 dolara po tanjuru. Pitam se što su jeli za tu cijenu?

Super PAC-ovi

Drugi način na koji se novac obrće u kampanjama je kroz tzv. Super PAC-ove (odbore za političku akciju), organizacije za podršku kandidatima na izborima. Oni ne bi trebali biti dio kampanje, niti komunicirati sa ljudima iz kampanje (pričam ti priču). Umjesto toga, trebali bi proizvoditi vlastiti sadržaj u cilju podrške nekom kandidatu ili određenoj politici koju taj kandidat zagovara. Dok su pojedinačne donacije kandidatima limitirane, nema ograničenja na novčane iznose koje pojedinci ili korporacije mogu dati Super PAC-ovima.

Upravo u tome razotkrivaju se nejednakosti u američkoj demokraciji. Sheldon Adelson, vlasnik kockarnice u Las Vegasu, 2012. godine dao je 101 milijun dolara za Mitta Romneya. U 2016. najveći pojedinačni prilog Super PAC-u za podršku demokratima iznosio je 38 milijuna dolara.

Američka javnost trebala bi se, kao, pretvarati da toliki novac ne utječe na politike koje izlaze iz Washingtona. I to iako je Adelson ove godine dao 20 milijuna dolara Super PAC-u koji je podržavao vođu republikanaca u Senatu, Mitcha McConnella, da bi idućeg dana republikanci u Senatu predložili zabranu 'online' kockanja. Taj prijedlog Adelson žarko želi pretočiti u zakon.

Politike u SAD-u puno su usklađenije s interesima i željama društvenih elita, nego li se poklapaju s interesima prosječnog građanina, pokazalo je jedno drugo istraživanje. Zaključak: financiranje izbornih kampanja i bogati novčani prilozi pretvorili su SAD u oligarhiju.

Što čini novac

Novac plaća poruke, kako bi glasači upoznali nekog kandidata, njegove stavove i namjere. Novac osigurava kampanjama bolji kontakt s biračima, izlazak na teren i izborne skupove. Novcem se financiraju putovanja kandidata i reklame u medijima. Sve te aktivnosti kroz kampanju potiču ljude da izađu na birališta.

Kao što sam pisao prošlog tjedna, većina glasača ne mijenja stranku za koju glasuje, tako da izbore presuđuje izvlačenje vaših birača na birališta i zadržavanje protivničkih glasača kod kuće.

Iz tog razloga, slobodan pad Donalda Trumpa u anketama zabrinuo je ostale ovogodišnje republikanske kandidate. Oni brinu da će zbog Trumpa kao predvodnika njihove liste mnoštvo republikanaca ostati doma na dan izbora, što će osigurati pobjedu demokratima, ne samo u Bijeloj kući, nego i u Kongresu.

Zašto to ne zovemo korupcijom

Razlog zbog kojeg Amerikanci to ne zovu korupcijom leži u činjenici da se veći dio prikupljenog novca uistinu potroši u kampanji i ne završi u džepovima kandidata. U Americi obično ne ideš u politiku da se obogatiš, nego nakon što se obogatiš. Unatoč tome, naglasak koji se u izbornim kampanjama stavlja na novac deformira glas širokih građanskih masa, osiguravajući snažniji glas u vlasti bogatima i moćnima.

Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a