Prodaja šuplje šprehe

Dok sam se jučer vozio na konferenciju o tehnologijama zbrinjavanja otpada u hrvatskoj tvrtki koja je u tom sektoru prošle godine ostvarila 30 milijuna eura dobiti (pretežno poslovima izvan Hrvatske, naravno) slušao sam na radiju bivšeg djelatnika nacionalne energetske kompanije koju javnost i mediji nikad ne pitaju zašto je neambiciozna po pitanju izgradnje svih pa i obnovljivih izvora energije i zašto je jedno vrijeme lokacije pripremala za strane investitore a vrišti kad god joj netko priđe s prijavom za kućnu solarnu elektranu.

Bivši djelatnik HEP-a, bivši načelnik Uprave za energetiku Ministarstva gospodarstva i odlazeći ministar se tako nada kako će konačno Hrvatska postati zemlja u kojoj tržište određuje cijenu električne energije te kako su bivše Vlade jednostrano dizale poticaje za obnovljive izvore energije pa bi tako i sljedeća Vlada mogla jednostrano poticaje spustiti jer država mora osigurati svojem gospodarstvu nisku cijenu energije, otprilike. Naravno ne objašnjava on kako su Danci i Nijemci ipak konkurentni uz daleko skuplju električnu energiju.

Ne bi mi se zgrčio želudac da istog misaonog giganta nisam zapamtio po tome kako se nedavno slikao s predstavnicima potencijalnog japanskog investitora u termoelektranu na ugljen Plomin 3. Tada je rekao kako je to investicija koje se Hrvatska ne može odreći. Kao što se investitori ne mogu odreći slasne cijene električne energije zajamčene od države na par desetljeća, a za tu cijenu trebalo bi, kažu stručnjaci zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, krvavo iskašljati 200 milijuna eura godišnjih poticaja jerbo je tolika razlika između povijesno niskih cijena na burzi i onoga što bi investitori izlazećeg Sunca mokro sanjali. Dakle za zelenu energiju vrijede pravila tržišta a za prljavi ugljen ne.

Sjetio sam se (o prokleto sjećanje, blažene su budale kratkog pamćenja!) kako mi je spomenuti političar objašnjavao ispisujući na papiru brojke kako je hidroenergija jeftina kako bi opravdao njegov san o hidroelektrani u zaštićenom NATURA području u kraju iz kojeg potječe. Tada je radio u tvrtki koja proizvodi LED rasvjetu i instalira solarne elektrane što se ne spominje u njegovim biografijama.

Dao je spomenuti političar tako doprinos općoj histeriji oko dizanja poticaja koje je uvela HDZ-ova Vlada ali je Jaca od Plača zaustavila njihov planirani rast zbog krize. No kako se kod nas od poljoprivrede do električnih vozila i opreme za predimenzionirane centre za otpad poticajima hrane lopovi, strana industrija, inozemni investicijski fondovi, banke i poneki pošteni glasač ne mogu ni obnovljivi izvori biti svijetli izuzetak. Njemačka smanjuje poticaje jer oni služe da bi nešto postalo konkurentno a oni su snizili cijene instalacije i opreme zelene energetike. Hrvatska nije razvila svoju OIE industriju a HEP čak da i htio nije mogao investirati jer mu je država redovito oduzimala dobit za investicije za krpanje proračuna. Dakle prelazak na zelenu energetiku trebao bi financijski osjetiti i vlasnik solarne elektrane i radnik u tvornici vjetroelektrana. U ovu se graju uključila i vječno bivša ministrica okoliša bivše zelene stranke  koja ne propušta niti jednu priliku da se pokuša osvetiti Milanoviću i HNS-u  a zapravo dokazuje opetovano kako je nestručna, politički nemoćna i luzer. Zagonetno se smješka jer ona zna zašto je Milanovićeva Vlada odobrila više vjetroelektrana ali nam naravno neće reći jer će sve izići na vidjelo…u ovom ili nekom drugom životu.

I na kraju da ne bljujem samo vatru. Na konferenciji s početka ovoga bloga direktor je tvrtke, koja jedina od svih europskih plastičara i reciklažera izvozi inovativnu kanticu za zalijevanje cvijeća u Australiju a ušla je i njemačke trgovačke centre, rekao jednu jednostavnu stvar: „Često pitam svoje zaposlenike: Što mi prodajemo? A oni mi kažu: Proizvode! Ne, ne prodajemo proizvode, mi prodajemo svoje znanje i svoj fizički rad. Što je više znanja u proizvodu on je skuplji i mi bolje zarađujemo.“  Dok sam se vozio s konferencije u mislima sam stavio spomenutog političara pred tog poduzetnika. Rekao sam u mislima poduzetniku:“Stari, zaboravio si što se još može prodati, osnovni hrvatski politički proizvod: ŠUPLJA ŠPREHA!“

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a