Zagreb, pun života

Ljeto je gotovo. Kako znam? Ne po padu temperature, ne po tome što se boja lišća na stablima već počela mijenjati. Stvar je u tome da sam u dućanu morao čekati u redu, potom sam zapeo u prometnoj gužvi, a na koncu sam morao kružiti oko kuće u potrazi za parkingom. Da, nema sigurnijeg znaka da je ljeto gotovo od povratka takvih neugodnosti u zagrebački život.

Zanimljivo, život u Hrvatskoj uvelike je određen godišnjim dobima. U mojoj rodnoj Oklahomi, nema tako velikih sezonskih promjena u stilu života. Naravno, u jednom trenutku posegnut ćete za džemperom, ali uz klimu raspaljenu gotovo na najjače u svim javnim zgradama, dugi rukavi obično vam trebaju i usred ljeta. U Zagrebu pak možete znate što trebate obući po tome koliko ljudi možete izbrojati na ulici. Nekolicina prolaznika, ako i toliko, poruka je da iz ormara izvadite kratke hlače, dok vam hrpa 'povratnika' u grad sugerira da ćete uskoro zatrebati jaknu jer stiže jesen.

Dio mene voli ljeto u Zagrebu. Grad postaje veoma komforan. Slobodna parking mjesta su svugdje oko vas, čekanja u redovima svode se na minimum, od gnjavaže s pretrpanih plaža udaljeni ste svjetlosnim godinama.

Istovremeno, praznoća vas može iscrpiti. Kad moja kći i ja odemo u park, obično smo tamo sami. Kad god poželim otići na kavu s prijateljem, on je na moru. Isto kao i drugi prijatelj, kao i treći. Do kraja ljeta već mi se čini da sam upao u duhovnu i emocionalnu apatiju. Kao da je sunce posve izblijedilo moju volju za učenjem i stvaranjem, a život se sveo na jedan beskrajno dugi, nesadržajni, vreli kolovoški dan: ustajao, neugodan i prazan.

A onda, jednog kasnog poslijepodneva, kad se sunce već prilično nagne prema horizontu, odemo u park i naiđemo na čopor djece. Ljuljaju se, jurcaju, igraju ping pong i košarku. Stolovi obližnjih kafića puni su gostiju, čuje se žamor. Večer je ispunjena inspirirajućom društvenom dinamikom, koje tjedan ranije nije bilo niti u tragovima.

Vaš godišnji odmor je, dakle, gotov, morate opet stajati u redovima, što može biti razočaravajuće. No dok promatram kako se grad puni životom, iako temperature padaju, toplije mi je u duši. Za taj doživljaj, popratne neugodnosti mala su cijena.

Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a