Politika i osobe s invaliditetom: Gdje su osobe s invaliditetom?

Počela je predizborna kampanja, a i stranke su predale svoje liste. Na listama nema baš puno osoba s invaliditetom, samo je HDZ istaknuo osobu s invaliditetom Ljubicu Lukačić. U 2. jedinici na devetoj poziciji nalazi se Vojin Perić, glumac, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih i direktor Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život, a Katarina Tonković, gluha zagrebačka gradska zastupnica, sedma je u 6. jedinici.

177 lista je predano, zanimljivo je da ima vrlo malo osoba s invaliditetom koje su se htjele kandidirati na mjesto saborskog zastupnika i tako pomoći drugim osobama s invaliditetom da se čuje i njihova problematika u Saboru, ali vidim da osobe s invaliditetom ne mare za politiku i za to da se s pomoću politike izbore za svoja prava.

Osnovana je stranka u kojoj su svi članovi osobe s invaliditetom,  ali oni nisu predali liste za Sabor što dovoljno govori kakva je pozicija osoba s invaliditetom u društvu. Ali ovi su izbori možda važni za osobe s invaliditetom kao bi pokrenuli pitanja o obrazovanju, zapošljavanju, uključivanju u društvo i ravnopravno gledanje na osobe s invaliditetom. Čitao sam neke programe stranaka i nisam uočio da su osobe s invaliditetom dijelom tog programa, što dovoljno govori koliko se stranke trude privući osobe s invaliditetom i dosta sam razočaran. Već se stoti put ponavlja da se osobe s invaliditetom ne vide.

Pet je stvari koje bi stranke morale napraviti za osobe s invaliditetom.

1. Obrazovanje osoba s invaliditetom u svim segmentima od osnovne do fakulteta sa prilagodbom materijala za lakše učenje pojedinih osoba s invaliditetom. Isto tako ulaganje u škole gdje se obrazuju osobe s invaliditetom u svim segmentima jel kad je osoba slijepa ili slabovidna onda treba Brayev redak, kompjutor s govornom jedinicom, knjige koje su na Braycin ali još nismo u svim segmentima obrazovanja dosegli nivo prilagodbe škola da bi osobe s invaliditetom mogle imati pristup nastavi bez da je grad Zagreb jedan od izuzetaka ali moramo nastaviti sa integracijom osoba s invaliditetom u redovne škole. Jedan od jako bitnih stvari su i osobni asistenti u nastavi koji pomažu djeci s poteškoćama da lakše savladavaju gradivo. Vidjet ćemo kako će se ove godine riješiti problem osobnih asistenata u nastavi. Hoće li država opet reći da novaca nema pa ćemo se opet javiti na EU fondove ili ćemo imati prosvjede pred Vladom zbog osobnih asistenata.

2. Treba naći model zapošljavanja osoba s invaliditetom i treba otvoriti još zaštićenih radionica gdje bi se zaposlile osobe s invaliditetom. Treba potaknuti i poduzetništvo prema osobama s invaliditetom i dati kratkoročne kredite za samozapošljavanje osoba s invaliditetom. Isto tako treba nastaviti sa zapošljavanjem u javnim i državnim firmama i smanjiti kvotu, koja sad iznosi 45 zdravih na jednu osobu s invaliditetom. Trebalo bi staviti 25 na jedan za velike javne i državne firme. Trebalo bi uložiti više novca u prilagodbu radnih mjesta za osobe s invaliditetom, ali da svakoj osobi s invaliditetom prilagodba radnog mjesta bude specifična prema njihovim mogućnostima rada.

3. Zdravstvena zaštita trebala bi biti za osobe s invaliditetom pokrivena iz HZZO-a bez dodatnih plaćanja jer ionako žive s minimalnim primanjima. Ali isto tako treba pristupiti svakoj osobi s invaliditetom individualno je nije svaka dijagnoza ili bolest ista. Neke osobe s invaliditetom imaju potrebu za rehabilitacijom ne samo jednom godišnje nego možda i dva puta godišnje. Isto to odnosi se i na djecu s teškoćama u razvoju koja još uvijek nemaju dijagnozu. Zato treba raditi na njihovoj rehabilitaciji i socijalizaciji pa se ne može reći kakav će biti konačni rezultat rehabilitacije i socijalizacije. Isto tako trebalo bi otvoriti više centara za cerebralnu paralizu, distrofiju mišića i trebalo bi otvoriti centar za spinalnu rehabilitaciju. To su osobe koje imaju paraplegiju i kvadriplegiju bez centra za rehabilitaciju.

4. Trebalo bi pomoći samohranim majkama koje se brinu za djecu s teškoćama u razvoju. Država im treba omogućiti psihosocijalnu pomoć i dadilje da im budu na pomoći jer nemaju oca koji bi mogao uskočiti, ali ima i očeva koji žele pomoći.

5. Osobe s invaliditetom treba uključiti u razne sportske aktivnosti, a sportskim klubovima koji se bave osobama s invaliditetom treba pomoći u realizaciji raznih sportskih aktivnosti, jer sport pomaže osobama s invaliditetom da psihički i fizički ojačaju i da ne budu sklone depresiji. 
 
Ako stranke bude čitale ovaj blog, onda se nadam da će neke stvari i pokušati promijeniti za bolje sutra osoba s invaliditetom.

Vaš bloger Hrvoje Antonio Belamarić

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a