Zapuštena ljepotica

Hrvatska je, nesumnjivo, predivna. Svi mi to već znamo, a uz rekordan broj turista u Hrvatskoj, čini se da to ubrzano spoznaje i ostatak svijeta. CNN je proglasio Dubrovnik boljim od francuske rivijere, a putnička organizacija European Best Destinations izabrala je višku Stinivu za najljepšu europsku plažu. Kužimo, lijepi smo.

Imajući to u vidu, ono o čemu pišem u nastavku još je važnije, nevjerojatno i tragično. U zemlji koja je poznata po svojoj prekrasnoj obali i istom se diči, zašto se uz more niže toliko napuštenih, sramotno zapuštenih objekata?

Prošlog tjedna, dok sam krstario Jadranom na Brodu kulture, nisam mogao ne uočiti da svaka zadivljujuća panorama uključuje i pogled na nekakvu oronulu građevinsku strukturu. Naravno, neke od njih, poput ostataka starih kamenih kuća, dio su patine koja ovoj obali osigurava bezvremenski šarm, no neke druge ruševine ističu se kao relikti industrijske distopije.

Pogledajte, primjerice, Šibenik. Dok uplovljavate u grad, na samom ulazu u morski kanal opasan strmim liticama dočekat će vas prekrasna, impresivna tvrđava iz 15. stoljeća. Tek što vam je nestala iz vida, ugledat ćete sive, ružne, grafitima prekrivene vojne objekte koji su vjerojatno nekad bili u sklopu nekakve bivše jugoslavenske vojne baze.

Ili, u Splitu – iznad jedne od najpopularnijih gradskih plaža na Žnjanu, u sjeni luksuznog hotela, nalazi se napušteni kamp. Njegovi prazni objekti izgledaju poput zamišljenih kostura koji zure u Jadran. Na Krku, imate zloglasni hotelski kompleks Haludovo, koji trune iznutra. Najgore su, međutim, ruševine hotela Belvedere na jednoj od najskupocjenijih lokacija u državi, s Dubrovnikom na dlanu.

Nemojte me krivo razumjeti. Ne želim da se svi napušteni objekti na Jadranu nužno privatiziraju i upregnu u smještajni turizam, ali kako bi bilo da se neki od njih transformiraju u parkove i javne prostore sa šetnicama oslobođenim od razbijenih boca, ruzinavih brokava i ostataka romantičnih susreta ljubavnika pod okriljem noći? Umjesto toga, zapuštena bespuća uz obalu strše kao šaka u oko među okolnim komadićima Edena.

Siguran sam da svako takvo mjesto ima vlastitu, kompliciranu i tragičnu priču o tome zašto je uopće napušteno. No umjesto da služe kao spomenici neuspjesima iz prošlosti, ove ruševine prvenstveno su testament svega onoga što je pogrešno u današnjoj Hrvatskoj. One utjelovljuju našu nesposobnost da napredujemo, da se pokrenemo i konačno razriješimo ostavštinu (i relikte) iz povijesti.


              ______________________________________



Posebna zahvala projektu "Abandoned Croatia” zbog dozvole za korištenje njihovih fotografija




Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a