Dalekoistočni dnevnik - Život na dva kotača

Franka Gulin u Pekingu punim plućima diše već više od tri i pol godine, a u ljetnim mjesecima pisat će blog I dijeliti svoje dojmove iz daleke Kine i susjednih regija.

Prijepori oko broja stanovnika koliko ih živi u kineskoj prijestolnici nisu ništa manje zanimljivi od onih na temu koliko ima – bicikala. Iako će se stanovnici Amsterdama pohvaliti kako ih na ulicama toga grada ima više od 800 tisuća (jer ih 63% stanovnika te europske metropole koristi svakodnevno), stari Pekinžani će vam ozbiljno istaknuti da je u tom gradu, prije dolaska automobila, bicikala bilo isto koliko i stanovnika.

Ako je suditi prema pjesmi Katie Melua, inspiriranoj posjetom Pekingu prije više od deset godina, ulicama je tada prolazilo - 9 milijuna dvokotačnih prijatelja.

Nabava bicikla ovdje je, naravno nakon što si osigurate radno mjesto i krov nad glavom, glavna stavka upotpunjavanja životne harmonije domaćeg stanovništva ali i došljaka iz cijeloga svijeta.

Bicikli se nabavljaju na razne načine – internetskom prodajom, u ovlaštenim trgovinama popularnih brandova, prodavaonicama rabljenom opremom (cijene variraju od tridesetak pa do više tisuća kuna ovisno o tome kakve su “profesionalne” težnje i platežna moć), tu i tamo dobrosusjedskim “posuđivanjem”, a nekada i krađom.

U mojoj kineskoj “garaži” su čak dva primjerka. Prvi je došao iz “treće ruke”, no sjajno očuvan, crni div namijenjen divljanju po planinama te bržoj vožnji. I danas ponosno obavlja svoju dužnost iako je spreman za najveći remont ikada.  Drugog,  plave boje, “ženskog” s košarom (bolne su ove rodne odrednice čak i kad je o biciklima riječ), no ništa manje brzog i kvalitetnog, ostavila mi je u naslijeđe prva cimerica kada je napuštala Kinu.

Nedavno smo izračunali da sam otprije tri godine, otkako su Gargamel i Azrijel (jer u životu naravno moraš nadjenuti ime svemu što ti znači) ušli u moj život –po ulicama kineskog metropolisa ukupno prevalila više od 30 000 km.

Biciklima idem u trgovinu, na posao, u noćne provode, služe i kao najbolja psihoterapija te ispušni ventil, a bar ću se jednoga dana unucima moći pohvaliti da sam se “prešetavala” pred Maovom slikom vozeći se preko Tiananmena na putu do posla.

Bicikli su pravi dokaz da Peking i Kina nisu samo sinonim za smog i divlju urbanizaciju jer je ova moderna džungla mnogo više od toga.

Njemačka verzija bloga

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a