Povećalo Damira Matkovića: Austrijanci će ponovno na birališta

Austrijski Ustavni sud poništio je 1. srpnja drugi krug predsjedničkih izbora održan 22. svibnja. S razlikom od 30.863 glasova prednosti, što je 0,6% tada je nezavisni kandidat koji uživa potporu Zelenih (Die Grünen), profesor ekonomije Alexander Van den Bellen (72) pobijedio ekstremnog desničara Norberta Hofera (45), kandidata Austrijske slobodarske stranke FPÖ (Freiheitliche Partei Österreichs). Odlučujuću prednost kandidatu Zelenih donijeli su glasovi onih koji su glasovali dopisno.

Naime, nakon prebrojavanja glasova iz biračkih kutija Hofer je vodio sa 144.000 glasova prednosti. Ali kada su prebrojani dopisni glasovi, na kraju je pobijedio Van den Bellen. Zanimljivo je da se za dopisno glasanje odlučilo 750.000 birača, odnosno gotovo 14% ukupnog broja birača. Austrija je dopisno glasanje poštom postupno počela uvoditi 1991.

Sud je ustanovio da je bilo nepravilnosti pri prebrojavanju dopisnih glasova, ali ne ni prijevare ni manipulacija. Omotnice su otvarane bez prisutnosti promatrača, prebrojavalo se izvan radnog vremena, prebrojavale su osobe koje za to nisu imale dopusnicu (iako se sve to ranije toleriralo). Hofer je najprije priznao poraz, ali je zatim FPÖ podnio žalbu tvrdeći da je nepravilnosti bilo u 94 od ukupno 117 izbornih okruga.

Obrazlažući odluku, predsjednik Ustavnog suda Gerhard Holzinger izjavio je: „Naša odluka ima samo jedan cilj: ojačati povjerenje u našu pravnu državu, a time i u našu demokraciju. To je prvi puta u povijesti Austrije da je sud poništio izbore.

Norbert Hofer je tako dobio još jednu priliku da postane predsjednik. Bilo bi to prvi puta u Europi od kraja II. svj. rata da jedan ekstremni desničar bude izabran za šefa države. Inače, prvi krug završio je s uvjerljivim vodstvom Hofera koji je dobio 35% glasova. Bellen je tada dobio 21%. S osvojenih 49,7% u drugom krugu, FPÖ je na nacionalnoj razini zabilježio svoj najbolji rezultat u povijesti.

Sigurno je da je na takav rezultat utjecalo nezadovoljstvo Austrijanaca načinom na koji je koalicijska vlada socijaldemokrata i narodnjaka rješavala migrantsku krizu. Austrija je 2015. prihvatila 90.000 izbjeglica, odnosno više od 1% ukupnog stanovništva. Ako se gleda omjer broja stanovnika i broja prihvaćenih izbjeglica, Austrija je, uz Njemačku, zemlja koja je razmjerno prihvatila najviše izbjeglica, što većini Austrijanaca baš i nije po volji.

U kampanji Hofer se ipak čuvao otvoreno ksenofobnih izjava, što je inače zaštitni znak njegove stranke još od utemeljenja, sredinom 50-ih. Inače, FPÖ su osnovali simpatizeri nacizma i velikonjemački nacionalisti.

Hofer je kampanju temeljio na drugoj temi koja pogađa prosječne Austrijance: pad kupovne moći. Žešće izjave prepustio je šefu svoje stranke Heinzu-Christianu Stracheu. On sam nastojao je biti uljudan, blizak običnom čovjeku.

Hofer je dobio glasove muškaraca (54%), onih bez završene srednje škole (58%) i radnika (70%). Za Van der Bellena glasali su mladi (56%) i stariji od 50 godina (51%). U Austriji je 2007. dobna granica za izlazak na izbore snižena s 18 na 16 godina.

Klasične centrističke stranke, lijeva i desna, koje Austrijom vladaju od kraja II. svjetskoga rata, Socijaldemokrati (SPÖ – Sozialistiche Partei Österreich) i narodnjaci (ÖVP – Österreichische Volkspartei) doživjele su pravi potop. Prvi puta od 1945. njihovi kandidati nisu ušli u drugi krug predsjedničkih izbora. Nakon prvog kruga izbora, u kojem je kandidat socijaldemokrata Robert Hundstorfer dobio samo 11,2% glasova, kancelar Werner Faymann (SPÖ) je odmah podnio ostavku i u stranci i u državi. Novi kancelar i čelnik socijaldemokrata postao je Christian Kern, dotada direktor Austrijske federalne željeznice.

Predsjednik Republike u Austriji nema neku veliku moć. Ne sudjeluje u dnevnom upravljanju zemljom, ali imenuje kancelara i ima ovlasti smijeniti vladu…što se dosada još nikada nije dogodilo. Predsjednički mandat traje 6 godina i može se obnoviti samo jednom. Sve je to prema odredbama Ustava iz 1929. koji još uvijek vrijedi.

Drugi krug izbora održat će se za 2 do 3 mjeseca i to u cijeloj Austriji, a ne samo u okruzima u kojima su uočene nepravilnosti.

Ponovljeni izbori održavaju se u nezgodno vrijeme kada se nakon Brexita i u drugim državama članicama počinje propitkivati smislenost ovakve Europske Unije. Na tragu Brexita i drugi sve glasnije traže ravnotežu između država članica i europskih institucija. Ne bude li Bruxelles uvažavao nezadovoljstvo građana pretjeranom centralizacijom i sve većim jazom između briselske administracije i običnog europskog puka i druge bi se države mogle zapitati o svrhovitosti ostanka u EU. Tri najvažnija problema koja muče eurograđane su nacionalni suverenitet, granice i migrantska kriza, a upravo to sadašnja EU ne uspijeva riješiti.

U ponovljenim austrijskim predsjedničkim izborima EU bi lako mogla postati glavna tema. Hofer i Van der Bellen o EU imaju potpuno suprotna stajališta. Hofer je nacionalist koji je već najavio mogućnost referenduma o izlasku, ako Bruxelles odmah ne zaustavi proces centralizacije vlasti. Van der Bellen je uvjereni zagovornik Europe bez granica.

Kada je 1994. Austrija ulazila u EU, na referendumu je 67% birača glasovalo ZA. Nije Austrija uzalud sljednik prve uređene multinacionalne države u Europi. Možemo govoriti o Austriji i Austro-Ugarskoj kao „tamnici naroda“, ali je činjenica je da je to bila uređena država čiji je raspad 1918. tražila i ostvarila agresivna manjina, a ne većina njezinih stanovnika! I danas je većina Austrijanaca za ostanak u EU.

Odluku o referendumu mora donijeti austrijski Parlament, a u njemu je . FPÖ u oporbi. Istina, stranka može pokrenuti inicijativu za raspisivanje referenduma, ali Parlament nije dužan o njoj raspravljati. Međutim, izbjegavanje rasprave bila bi voda na mlin FPÖ-a koji bi to mogao politički iskoristiti, napadajući političare neosjetljive na bilo naroda.

Upravo to žele izbjeći socijaldemokrati i narodnjaci čiji se ugled u javnosti srozao nesnalaženjem u upravljanju migrantskom krizom. Kancelar Werner Faymann isprva je bezrezervno podržavao migrantsku politiku otvorenih granica Angele Merkel, ali je tijekom zime promijenio stajalište i pod pritiskom koalicijskog ÖVP-a zatvorio granicu, nagovorivši i balkanske države da učine to isto.

Birači su se prestrašili da „klasične“ stranke više nisu u stanju nadzirati granice i glasove su dali Hoferu koji je najavljivao da će migrantsku krizu rješavati čvrstom rukom te preurediti sustav socijalne potpore tako da osjetno smanjiti izdatke za migrante. Ipak, ukupno gledano za Hofera je glasala tek trećina od ukupnog broja birača. Alexander Van den Bellen je pobijedio zahvaljujući biračima koji su se prestrašili mogućnost da na mjesto kancelara dođe ekstremni desničar i ksenofob.

Kroz cijelu povijest, još od Karla V. u 16.stoljeću, Austrija je pokazivala otvorenost prema nacionalnim razlikama. Dovoljno je samo pogledati listu austrougarskih generala i vidjeti koliko je priprostih Krajišnika, Hrvata i Srba, doguralo do najviših vojnih činova i plemićkih titula.

Iako rast ekstremne i protueuropske desnice diljem Europe posredno ide na ruku Norbertu Hoferu, austrijska tradicija govori da bi i u ponovljenom 3. krugu predsjedničkih izbora on ipak mogao ostati bez selidbe u Hofburg, bivši carski dvor a danas službenu rezidenciju austrijskog predsjednika.