Ukusni(ji) plodovi zemlje

Život u gradu, pogotovo u stanu, podrazumijeva da se čovjek mora potruditi kako bi došao do svježeg voća i povrća. Imamo opciju kupovati ih u prvoj trgovini, ali ako želimo voće i povrće iz ekološkog uzgoja, potrebno je malo više truda.

Gradske tržnice ponajbolja su opcija, ali i tamo zaista moramo pripaziti od koga kupujemo. Često i olako mnogi prodavači izgovaraju riječi eko, bio, domaće, organsko – a da to njihovi proizvodi nisu. Ipak sam pronašla nekoliko mjesta u svome kvartu gdje se može nabaviti voće i povrće iz ekološkog uzgoja.

Vrtovi bez plodova

Iako sam sa svojom obitelji u Buenos Airesu uvijek živjela u kući, kao i većina mojih prijatelja, ne mogu se sjetiti da je itko u svome vrtu uzgajao voće ili povrće. U vrtu smo imali stablo limuna, baka je imala grožđe, prijateljica grejp, i to je sve što pamtim od vlastitog uzgoja.

Oduvijek mi je mrkva najdraže povrće. Jednom me baka zamolila da joj pomognem u vrtu: nikada neću zaboraviti svoje oduševljenje kada sam iskopala biljku i otkrila da se zapravo radi o mrkvi. Bila ih je zasadila samo zbog mene.

Hrvatske rajčice, argentinske kruške

Nisam bila ljubitelj rajčica. One su nešto kasnije postale dio moga jelovnika. A otkad živim u Hrvatskoj, jedem ih bez ikakve dvojbe. Tu rajčice imaju drugačiji, intenzivniji okus. A najfinije su one koje kupujem na selu, od proizvođača. U Hrvatskoj sam otkrila koliko ukusne mogu biti kada dođu direktno iz vrta.

To mi se isto dogodilo s mandarinama, šljivama i špinatom. Čak i kada ih kupujem u prvoj trgovini, te je jasno da se ne radi o ekološkom uzgoju, čini se da imaju drugačiji okus od onoga kojeg se sjećam iz Argentine. Dok mi se s kruškama dogodilo potpuno suprotno – prestala sam ih jesti kada sam se doselila u Hrvatsku.

Najljepše sa sela

Boraviti u hrvatskim selima meni je pravo otkriće. Šetati po vrtu i usput jesti šljive, trešnje i višnje koje sama uberem sa stabla pravi je doživljaj okusa. Naučila sam da je moje staro uvjerenje kako voće i povrće moraju biti nepravilnog oblika da bih prepoznala domaću proizvodnju - najobičniji mit.

U Hrvatskoj je dostupnija ekološka proizvodnja. Tržnice koje su postojale u Buenos Airesu dok sam bila mala, nestale su. U Zagrebu imamo dobru i dostupnu ponudu. I tek sam tu shvatila koliko je bitno podržavati trud i rad ekoloških proizvođača. Time ne samo da omogućavamo njihov opstanak, nego možemo biti sigurni u to što jedemo.



Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života Mariana Cámpera provela je u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ona na događaje u Hrvatskoj pokušava gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radi u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga radija – na Glasu Hrvatske, ima priliku upoznati španjolsko govorno područje s događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a