Animafest od A do Z

MEDITATIVNO HODOČAŠĆE REDOVNIKA, KOMARCA I KOKOŠI ILI ANIMAFEST 2016. OD A DO Z

Animafest – 26. svjetski festival animiranog filma, 6-11/06. 2016.

Kada posložite dojmove s tako ogromnog festivala kakav je jedini hrvatski prvokategornik, uvijek ste u istom problemu – gdje početi, a gdje završiti. Pa smo pribjegli već prokušanom – abecednom receptu.

A kao Animanarhija – opsežan popratni program što ga je osmislio i imenovao Animafestov umjetnički direktor Daniel Šuljić. Diletantizam ne kao nemuštost, nego kao namjeran kreativni izbor...pod tim su geslom snimani filmovi uvršteni u ovaj program, a koje Šuljić uspoređuje s pankom u glazbi. Na primjedbu kako Sex Pistolsi nisu znali svirati, Šuljić će otpovrgnuti: Ali bili su muzikalni.

B kao Bendazzi Giannalberto – talijanski nezavisni teoretičar animacije koji je na festivalu predstavio spoje kapitalno trosveščano djelo Animation: A World History koje, vjerojatno, nikad neće biti prevedeno na hrvatski. Baš kao što se ni hrvatski mediji nisu pretjerano zakačili za Bendazzijevo otkriće kako je Borivoju Dovnikoviću Bordi ukraden Oskar na način da mu je jedan američki autor ukrao priču koja je potom nagrađenazlatnim kipićem.

C kao Cotte Olivier – u Zagreb je stigao kako bi pojasnio da je većina filmova nagrađenih Oscarom dobra. Štoviše, neki od njih su vrlo dobri, zaključuje Cotte. I da, Cotte je sasvim jasan: Svi žele osvojiti Oskar...

D kao Damian Anca – njezina je animirana dokudrama Čarobna planina trijumfirala u dugometražnoj Animafestovoj konkurenciji. Priča je to o poljskom avanturistu Jaceku Winkeru koji je najprije izbjegao iz komunističke Poljske u Pariz, a potom se otišao boriti protiv Sovjeta na afganistanskoj strani. Čarobna planina fascinantan je spoj kolaža, fotografije, crteža i akvarela. Svojim animiranim prvijencem Crulic, bivša dokumentaristica Damian je pokazala kako u Rumunjskoj postoji potencijal za stvaranje nekog novog rumunjskog animiranog vala.

E kao Ekinci Franck – zajedno s Christianom Desmaresom potpisao je Avril i čudesni svijet kojeg je u dugometražnom natjecanju nagradila publika. Nikakvo čudo, jer film posjeduje sve ono što se djeci sviđa kod američke komercijalne animacije, a opet je drukčiji i pametan. Možda nikad kao dosad europska animacija nije imala takvog konja za komercijalnu trku čemu doprinosi i posudba glasa Marion Cottilard glavnoj junakinji.

F kao Fluid Frames– naslov je knjige Corrie Francis Parks predstavljene na Animafestu kao vodič za proces opremanja vlastitog studija za animaciju pijeskom, glinom i vodenim bojama. Nekad su to područje pokrivala nekolicina najodlučnijih umjetnika, poput Caroline Leaf, Aleksandra Petrova i Ishua Patela, danas se animacijom fluidnih slika, tvrde Parks, mogu baviti svi.

G kao Gizycki Marcin – poljski povjesničar animacije, dobitnik ovogodišnje festivalske nagrade za izniman doprinos proučavanju animiranog filma. Zainteresiran je ponajviše za avangardno i modernističko stvaralaštvo te za različite umjetničke alternative Disneyu pa mu i dosad najzapaženija studija iz 2000. nosi naziv Disney nije bio sam.

H kao Hara Shoko – njemačka animatorica rođena u Japanu iz kojeg se odselila s deset godina. Njezin Ono u što vjeruju trijumfirao je u studentskoj kategoriji. Događaji prikazani u filmu kolaž su stvarnih zbivanja prikupljenih tijekom proučavanja evanđeoskih kršćana. Njezin diplomski film Abita osvojio je brojne nagrade, slično bi se moglo dogoditi i s Ono u što vjeruju.

I kao Inspektor se vratio kući – najpoznatije djelo iz animiranog opusa Vatroslava Mimice, fantazija prepuna komičnih detalja. Film je prikazan u programu Majstori hrvatske animacije što ga je ove godine izabrala Diana Nenadić.Oni koji su bili na projekciji u kinu Tuškanac imali su čast film pogledati u Mimičinu društvu.

J kao Julian "Antonisz" Antoniszczak – zahvaljujući Animanarhiji upoznali smo i tog suludog poljskog autora koji je priželjkivao audio-vizualnu revoluciju bez kamere. To se, eto, nije ostvarilo, ali je Antoniszczak upotrebom gerilskih metoda za svoga kratkog života ostavio 36 filmova od kojih je dobar dio i ostvaren bez kamere. Crtao je, slikao i grebao izravno po filmskoj vrpci te se, uz ostalo, upisao među važna imena poljske disidentske umjetnosti u posljednja dva desetljeća komunizma.

K kao Kraj igre – pobjednički film kratkometražne konkurencije iza kojeg autorski stoji jedan od najznačajnijih suvremenih animatora Phil Mulloy. Minimalistički stil tu je u suprotnosti sa sve većom okrutnosti zbivanja čiji su protagonosti dvojica muškaraca koji se, nakon napornog radnog tjedna, opuštaju uz ratne igre. Mulloy je autor niza nagrađivanih filmova, ali je pohitao u Zagreb primiti nagradu odajući tako veliku počast Animafestu.

L kao Lord Peter – još jedan veliki Britanac, zapravo jedan od najvažnijih Britanaca animiranog filma. Na Animafest je stigao kao član žirija, ali i kako bi obilježio četiri desetljeća svog Aardman studija kojega je začeo s Davidom Sproxtonom kad su sjeli za kuhinjski stol i uzeli glinu u ruke.

M kao Moholy-Nagy University of Art and Design Budapest (MOME) – njihov je odsjek za animaciju dobitnik nagrade za najbolju školu animacije. Njeguju autorski animirani film, umjetničku orijentaciju po kojoj je istočnoeuropska kinematografija tradicionalno ostvarivala najveće animirane dosege. Kako to rade, moglo se provjeriti u studentskom natjecanju u koji su uvrštena dva njihova filma. 

N kao Nedjeljni ručak – dobitnik nagrade publike za najbolji kratkometražni film u kojem se francuska autorica Celine Devaux poigrala s obredom nedjeljnog objeda. Pravila se znaju, ali upravo zato – sve je dopušteno.

O kao Oskar – oskarovskim je filmovima i nominantima bio posvećen veliki tematski popratni blok. Viđeno opravdava Cotteovu tezu kako su američki filmski akademici uglavnom imali istančan ukus u prepoznavanju izvrsnosti animiranih iskoraka.

P kao Putujuća zemlja– lauerat Natjecanja hrvatskog filma, iako iza njega stoje bugarski autori Vessela Dantcheva i Ivan Bogdanov, a hrvatski koproducent mu je Bonobostudio. Animirano-političko-društvena bajka o tome kako potragu za identitetom i slobodom narušavaju ljudska glupost i pohlepa. Poučno za cijeli svijet, poglavito za zemlje vječne tranzicije.

R kao Roger Normand – kanadski skladatelj koji je surađivao s kanadskim Nacionalnim filmskim odborom, a dobro znamo što to znači. Pa je i Roger, stvarajući više od dvjesto filmskih tema, osvojio čak šest oskara o kojima je pričao na posebnom predavanju u pauzama žiriranja kratkometražnih filmova.

S kao Servais Raoul – najveći od velikih gostiju festivala, ne samo zbog toga što mu je pripala nagrada za životno djelo. Čarobnjaku iz Ostendea priređena je i retrospektiva, sve kako bi se još jednom uvjerili u Servaisovu vječnu drukčijost i originalnost. Bio je na prvom Animafestu 1972. godine i kući ponio nagradu. Na pragu je devedesete i još stvara. Kaže kako animacija sigurno neće umrijeti s njim, ali će on umrijeti s animacijom.

T kao Traslavina Cecilia – profesorica na Odsjeku za vizualne umjetnosti na fakultetu Javeriana u Bogoti, niz godina bori se za razvoj kolumbijske i latinoameričke animacije. Nedavno je snimila dokumentarac Perpetuum Mobile o vezama animacije i umjetnosti. U Zagrebu je birala najbolje kratkometražne filmove te nam predstavila kolumbijsku animiranu scenu.

U kao United States of America – kad pomislimo na američku animaciju, naravno da prvo pomislimo na njezinu studijsku i komercijalnu stranu. No, barem dva filma dokazuju egzistenciju tamošnje animirane nezavisne scene, puno življe od ostatka ostataka igrano-filmskog off-Hollywooda. Prvi je zasluženo razvikana Anomalisa Charlieja Kaufmana i Dukea Johnsona kojeg je pod svoje uzeo Paramount, a drugi je Do jaja! Penny Lane, umjereno zabavni pseudokumentarac o Johnu Romulusu Brinkleyu, liječniku koji je mušku impotenciju, umjesto afričkom šljivom, liječio transplatacijom jarčevih testisa.

V kao Virtualna stvarnost – čovjek bi se od samog tog hibridnog pojma mogao ustrašiti. Zapravo i jest riječ o hibridu, odnosno kombinaciji stvarnog fizičkog pokreta s virtualnim sadržajem. Animafestovo popratno događanje predstavilo nam je PIEdeck sustav, odnosno Playful Interactive Environments ili na hrvatskom Zabavna interaktivna okruženja. Nekima je to zabavno, nekima baš i ne. Kako god, budućnost je stigla. Pitanje je samo koliko pojmovi poput 3D mapiranja, kolociranih igara, gemifikacije, audio-reaktivne instalacije ili ne-linearnih narativi u sebi kriju umjetnosti.

Z kao Zzzen – dobro, dobro, bilo bi najlakše pod ovu natuknicu staviti Zagreb. Ali, kako je Zagreb ovih dana slavio animatore, izabrali smo najkraći film iza kojeg stoji najviše autora. Zzzen traje sedam minuta, a na njemu je radilo šest animatora, prvostupnika MOPA-e, francuske Škole za kompjutorsku animaciju. Sadržaj filma: Komična interpretacija meditativnog hodočašća redovnika, komarca i kokoši. Tražimo li od animacije i Animafesta više?!

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a