Moj voljeni Zagreb

Oba moja voljena grada imaju svoju pjesmu. Prema stihovima ''Moj Zagreb kak imam te rad'' ili ''Mi Buenos Aires querido'', ne mogu ostati ravnodušna. Volim grad u kojem sam se rodila i grad u kojem sam odlučila stvoriti život.

U Buenos Airesu sam rođena. Tamo sam naučila koliko je bitna obiteljska i prijateljska ljubav. Ali tamo sam također naučila voljeti grad koji dotad nisam ni poznavala: Zagreb. On me prije 13 godina prihvatio kao vlastitu kćer. U njemu otad stvaram život koji sam sanjala.

Ljubav naslijepo 

Nikada neću zaboraviti kada se baka vratila sa svoga putovanja u Hrvatsku 1994. godine. Tada sam imala 15 godina i živjeli smo u Buenos Aires. Donijela je s puta nekoliko brošura o Zagrebu. Znale smo ih sate i sate zajedno čitati i listati dok mi je ona u detalje prepričavala što se gdje nalazi. Točno sam znala kojim je putem išla od kuće na posao dok je živjela u Zagrebu.

Tako se dogodila ljubav naslijepo. San u kojemu hodam istim tim ulicama ostvario se 1997. godine. Kada sam izašla pred Glavni kolodvor, nisam mogla zaustaviti suze. Pogledala sam kip kralja Tomislava i učinilo mi se kao da mi se nasmiješio. Znala sam kako do Trga bana Jelačića. Stala sam usred trga i duboko udahnula. To je bilo to. Bila sam doma.

Ignoriranje druge strane

Tih šest mjeseci u Hrvatskoj proletjeli su. I tek sam 2003. godine ponovno hodala ulicama svoga grada. Tada sam ga dublje, na drugačiji način upoznala. Išla sam na fakultet i ubrzo počela raditi. Počela sam primjećivati neke stvari koji mi se nisu baš sviđale.

Ali kao i sa svakom pravom ljubavi, čovjek mora prihvatiti i onaj lošiji dio, i zato ta ljubav sve ove godine nije puknula. Strana Zagreba koja mi se najmanje svidjela bili su pesimistični ljudi, namrgođene prodavačice i razgovori o podjelama temeljem povijesnih događanja. No to su sitnice s kojima sam se naučila živjeti – jednostavno ih ignoriram i pređem preko njih.

Opušten ritam života 

U razgovorima sam shvatila da većina Hrvata misli da se u Južnoj Americi živi opušteno, ljudi plešu na ulicama, sve je usporeno i svi više uživaju u životu no što rade. Uvijek ih razočaram kada kažem da je to samo mit, barem što se Buenos Airesa tiče. 

U Zagrebu sam naučila živjeti opuštenije. Zaboravila sam što znači živjeti u stalnom oprezu zbog opasnosti od kriminala. Naučila sam da se može par sati sjediti uz kavu i dobro društvo. U parkovima viđam roditelje koji se igraju s djecom usred radnog tjedna. Mogu uživati u prirodi i u predivnim parkovima. Hvala ti, Zagrebe! Sretan ti tvoj dan!


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života Mariana Cámpera provela je u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ona na događaje u Hrvatskoj pokušava gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radi u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga radija – na Glasu Hrvatske, ima priliku upoznati španjolsko govorno područje s događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a