Skupe direktive

Postoji jedno pitanje nakon kojeg je većini komunalaca neugodno: Koliko će poskupjeti cijena vode i odvodnje kad se izgradi vodovodna i kanalizacijska mreža potrebna za zadovoljenje europskih direktiva?. Neugodno im jer u komunalnim tvrtkama o tomu ne odlučuju a političari, koji to čine, ne vole dizati cijene komunalnih usluga. Na tome se gube glasovi a godinama treba uvjeravati građane kako je cijena bila predugo na istoj razini i kako nove skupe pročistače i izgradnju mreže netko mora platiti.

Mogu imati sreću da imaju na svojem području mnogo ljudi koji rade u inozemstvu, kako mi je to nedavno rekao gradonačelnik Velike Kladuše, pa su se gastarbajteri uvjerili kako se vani većina ponaša odgovorno pokušavajući razdvojiti otpad i ne prave se da ne znaju da fekalije, masnoće, fosfati iz deterdženata, antibiotici, kemostatici, hormoni iz antibaby pilula iz našeg urina, herbicidi iz poljoprivrede i nitrati iz umjetnih gnojiva ipak dospijevaju u vodotoke povezane s ekosustavom a posredno i s hranom koju jedemo i vodom koju pijemo. 

Nezgodno je to čak i ako je većim dijelom riječ o darovnici kao u slučaju novog vukovarskog pročistača vrijednog 118 milijuna kuna na kojem su ovih dana počeli radovi. Građani neće odmah osjetiti skupoću vrhunske europske ekološke zaštite. A riječ je o složenom uređaju kod kojeg će se na grubim rešetkama odstranjivati kamenje, ostatke papira i biootpada, pa zatim u biološkom dijelu bakterijama razgrađivati fekalije pa onda u kemijskom dijelu skidati fosfati i ostale kemikalije našeg nametništva na Zemlji. No kad počne raditi uređaj na površini od 8,5 hektara, zbog čega će se nasuti 300 tisuća kubika pijeska u Dunav, on će trošiti velike količine energije što će se morati odraziti na račun za vodu i odvodnju. Uređaj je projektiran za 42 tisuće stanovnika a trenutno ih u Vukovaru živi 27 tisuća. Dakle netko iskreno vjeruje da će u sljedećih tridesetak godina (na koje se razdoblje gradi) prestati depopulacija.

A da bi pročistač bio isplativ treba priključiti 33 posto stanovništva. Ta će trećina nesretnika morati platiti za priključak 3 do 6 tisuća kuna ovisno o tomu koliko su udaljeni od kolektora. Sve se to zbiva u županiji s prosječnom plaćom od otprilike 3700 kuna a samo u Vukovaru i Iloku te još sedam općina koje gravitiraju lokalnoj ispostavi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ima i oko 4800 nezaposlenih.

Možemo Vukovarce malo utješiti time da je domaći građevinski konzorcij dobio posao gradnje pročistača no s druge strane treba biti bolno iskren da problem mulja koji će se tamo skupljati nije riješen. Većina uređaja je natkrivena pa neće biti neugodnih mirisa ali mulj i dalje ostaje problem. Problem čije su rješenje 2012. obećali ministar poljoprivrede Jakovina i ministar okoliša Zmajlović ali nisu ništa učinili. Zmaj od Jaske je čak prijetio da pročistači neće dobiti okolišne dozvole ako u projektu nemaju riješen problem mulja. No bile su to samo prazne riječi. Zbrinjavanje mulja će biti dodatni trošak čak i ako se konačno prepišu njemački ili austrijski pravilnici koji točno određuju koji mulj s obzirom na recimo koju razinu teških metala može na koje polje s obzirom opet na to koliko čega povuče poljoprivredna kultura koja se na njemu uzgaja.

Nisam protiv pročistača ali onaj tko ih je s Briselom ispregovarao nije uzeo u obzir sposobnost lokalnih političara da ih ostave nedovršenima (Zagreb, Zaprešić) godinama i nesposobnost onih s državne razine koji uvijek iznova samo bude nadu da će razviti zemlju u kojoj bi pristojni prihodi građana omogućavali plaćanje troškova gradnje i rada skupih uređaja. Čini se da im za to treba otprilike jedan rok trajanja pročistača.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a