Povećalo Damira Matkovića: Afera Litvinjenko - trag vodi u Kremlj

Tek 9 godina nakon što je u Londonu trovanjem ubijen bivši pripadnik KGB-a i FSB-a Aleksandar Litvinjenko objavljeni su rezultati istrage koju je vodio ugledni umirovljeni britanski sudac Sir Robert Owen. Zaključak je da iza ubojstva stoji ruska tajna služba FSB, koja je vjerojatno radila po nalogu ili uz odobrenje predsjednika Vladimira Putina.

Zašto je istraga trajala tako dugo? Žrtva jest britanski državljan, ali je zapravo Rus. I dvojica osumnjičenih su Rusi, a i oni također bivši pripadnici ruskih tajnih službi. Bio je to, dakle, rusko-ruski obračun u kojem nije stradao ni jedan „pravi“ Britanac, pa čemu žuriti? Osim toga, sva su trojica u najmanju ruku mutni tipovi. Međutim, zločin je 2006. počinjen na tlu Ujedinjenog kraljevstva, koje kao uzorna pravna država ipak, kad tad, mora provesti istragu.

Britanska se vlada dugo protivila pokretanju istrage, ali je Vrhovni sud poništio zabranu i 2015. odobrio istragu. Vladi je, naime, bilo jasno da je suđenje bolje izbjeći, jer je Moskva odbila izručiti osumnjičenike Andreja Lugovoja i Dimitrija Kovtuna, a sudski dokazati upletenost i krivnju Vladimira Putina praktički je nemoguće. Pa čemu onda proces?

Uostalom, ni Aleksandar Litvinjenko nije baš neko nevino janje. Za ruske tajne službe radi od 18. godine i u KGB-u (kasnije FSB-u) veoma mlad dogurao je do čina potpukovnika. A sigurno je da se visoki činovi u tom poslu ne dodijeljuju tek tako! Za njega se prvi put čulo kada je 1999. završio u zatvoru, jer je javno rekao kako je od FSB-a dobio zapovjed da u Velikoj Britaniji ubije tajkuna Borisa Berezovskog, istaknutog protivnika Vladimira Putina.

Ironija je sudbine da je upravo Berezovski bio taj koji je već onemoćalom predsjedniku Borisu Jeljcinu preporučio da KGB-ovca Vladimira Putina odredi za svog nasljednika. Kad je pušten iz zatvora, Litvinjenko je pod nejasnim okolnostima uspio 2000. pobjeći u Veliku Britaniju, a Boris Berezovski je 2013. umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Našli su ga mrtvog u njegovoj luksuznoj ladanjskoj vili u Ascotu. I tada se govorilo da iza njegove iznenadne smrti stoji sjenka FSB-a.

U Londonu se pročuo kao žestoki kritičar duboko korumpiranog ruskog sustava državne sigurnosti. Napisao je knjigu u kojoj nastoji dokazati da su ruske sigurnosne službe čvrsto povezane s organiziranim kriminalom, i to ne samo u Rusiji, nego i u Zapadnoj Europi. Postao je suradnik britanske obavještajne službe MI 6, a pomogao je i španjolskoj i talijanskoj tajnoj službi da razotkriju upletenost FSB-a u kriminalne djelatnosti.

U ljeto 2006. Litvinjenko je Putina optužio da je pedofil i objavio da njegova istraga o ubojstvu poznate novinarke Ane Politkovskaje pokazuje kako je upravo Putin odgovoran za taj zločin.

Nakon ljeta, Litvinjenka u Londonu više puta posjećuju Lugovoj i Kovtun, koji više nisu agenti KGB-a nego su, službeno, poslovni ljudi.

Istraga je ustanovila da su Litvinjenku dva puta u čaj usuli smrtonosni radioaktivni izotop polonij 210. Prvi puta 17. listopada 2006. u londonskom hotelu Parkes, a drugi puta, i to veću dozu, 1. studenoga 2006. u hotelu Millenium. Litvinjenko je u početku imao jaku glavobolju i povraćao je. Stanje mu se brzo pogoršavalo pa je prebačen u bolnicu. Liječnici mu nisu mogli pomoći, jer protulijeka za radioaktivno zračenje nema, i Litvinjenko je u strašnim mukama umro u studenome 2006.

Britanski stručnjaci brzo su ustanovili kako je riječ o poloniju 210 za koji se, u teoriji, smatralo kako ga je u tijelu nemoguće otkriti. Naime, standardni Geiger-Müllerov brojač ne može otkriti zračenje alfa čestica polonija 210, nego je za to potrebna sofisticirana oprema koju ima tek nekoliko zemalja na svijetu. Za počinitelje je nesreća da je Velika Bitanija jedna od tih rijetkih zemalja.

Radioaktivni polonij 210 djeluje tako da zračenjem alfa čestica uništava unutarnje organe, krvožilni sustav i kosti, kao da ih sustavno reže žiletom.

Polonij 210 istragu je usmjerio prema Rusiji. Nuklearna tvornica Avangard, u ruskom gradu Sarovu, jedino je mjesto na svijetu gdje se komercijalno proizvodi polonij 210. Samo nekoliko miligrama tog izotopa dovoljno je da ubije čovjeka.

Sudac Owen zaključio je da se polonij 210 može proizvesti samo u nuklearnom reaktoru. Kako niti jedan nuklearni reaktor na svijetu nije u privatnim rukama, nego su svi u vlasništvu država, onda država nadzire i proizvodnju izotopa. FSB je do polonija 210 mogao doći jedino uz odobrenje i suglasnost predsjednika Putina i/ili njegovog najužeg kruga. S obzirom na čvrstu hijerarhiju ruskih tajnih službi, FSB je u akciju eliminacije Litvinjenka mogao krenuti tek kada je od Putina dobio dopuštenje. 

Zakonski okvir je Zakon o ekstremizmu, usvojen 2006., koji omogućava i opravdava ubojstva ruskih državljana izvan teritorija Rusije, ako daju klevetničke izjave o vladi i državi.

Moskva otpočetka odbija surađivati s britanskim vlastima koje vode istragu. Ne žele Britaniji izručiti osumnjičenike, a nisu dopustile ni da ih u Moskvi ispitaju agenti Scotland Yarda.

Tek prije nekoliko dana, nakon što su objavljeni rezultati istrage suca Owena, britanski tisak objavio je kako su dvojca osumnjičenika, Lugovoj i Kovtun, svojedobno samoinicijativno (?) došli u britansko veleposlanstvo u Moskvi dati izjavu kako nemaju baš nikakve veze s ubojstvom Litvinjenka.

Problem je nastao kada su otišli iz zgrade, jer je utvrđeno da su radioaktivnim polonijem 210 kontaminirali dio veleposlanstva, pa su neke prostorije mjesecima morale biti zatvorene. Radijacije je bilo posvuda: na stolicama na kojima su sjedili, na stolu na koji su stavili ruke pa čak i na mjestu gdje je Lugovoj ostavio mobitel. Britanci su se silno trudili da taj podatak ne dospije u javnost. Za njega je znalo tek nekoliko od ondašnjih 80-ak zaposlenika veleposlanstva.

Postavlja se pitanje zašto se FSB ili tko već odlučio za polonij 210 kad on posvuda ostavlja tragove radijacije? Zar nije bilo jednostavnije unajmiti plaćene ubojice. Bar toga na tržištu ima dovoljno.

Bilo kako bilo, bez obzira na časnog suca Owena, koji je jasno naznačio najvjerojatnijeg krivca za ubojstvo Litvinjenka, predsjedniku Putinu se neće dogoditi baš ništa. I prije se znalo da su tajne službe podređene Kremlju. Nije to neka senzacionalna novost. Čvrstog dokaza da je Putin izdao zapovjed za likvidaciju Litvinjenka nema, a Velikoj Britaniji i Zapadu Putin je danas mnogo važniji kao saveznik u rješavanju odnosa s Iranom i rata u Siriji nego kao nalogodavac ubojstva jednog minornog špijunskog prebjega.

Dakle, gotovo je sigurno da Lugovoj i Kovtun nikada neće odgovarati za ubojstvo Litvinjenka. Štoviše, predsjednik Putin je 2015. Lugovoja, koji je danas u Dumi zastupnik ultra-nacionalističke Liberalno-demokratske stranke, odlikovao visokim odličjem, i to zbog promicanja parlamentarne demokracije.