Šiba ili čizmica puna?

S dolaskom Božića približava nam se i kraj godine te u tim danima, gotovo neizbježno, razmišljamo o svojim (ne)djelima i propustima.  Kao da provodimo unutarnju inventuru kako bismo utvrdili čega ima previše na zalihi, a čega manjka. Da bismo u sljedećoj godini bili učinkovitiji. Ili tako barem izgleda idealan plan.


Već s blagdanom Svetog Nikole dolazi naš “prvi ispit“ – postavlja se pitanje jesmo li zaslužili darove ili šibu? Nekako uvijek čizmica bude puna, bez obzira na sve. A ako tko i dobije šibu, biva to ona iznimno blaga verzija – zlatna ili srebrna šiba, još i ukrašena mašnicom. Ne djeluje baš poput strašne opomene i upozorenje da loše stvari ne bismo trebali ponavljati.


Gdje je nestao Krampus?
Kad se prisjećam svojeg djetinjstva, djelomično provedenog u Bavarskoj, Svetog Nikolu ne povezujem samo s darovima. Naime, tog dana sveti  Nikola posjećuje osnovne škole i djeci donosi male darove, a najčešće je riječ o orasima, mandarinama i sličnome. Iako je uvijek bio jako dobar prema mojim razrednim prijateljima i meni, ne pamtim ga kao glavni doživljaj tog dana, nego njegovog pratitelja – Krampusa.


Crnog je lica, obučen u tamne halje, za sobom vuče lance, a na leđima nosi vreću namijenjenu zločestoj djeci. Ukoliko niste dobri, Krampus će vas strpati u nju i odnijeti! Zastrašujući prizor, moram priznati, čak i iz današnje, odraslije perspektive. Uvijek sam znala da ne želim u tu vreću, dakle ne smijem biti zločesta. Za darove je valjalo izrecitirati ili otpjevati kakvu pjesmicu i svi bismo to uredno činili.


Propuštene lekcije
Kad sam se vratila u Hrvatsku, nisam se često susretala s Krampusom, iako on i u ovim krajevima, prema starim običajima, prati svetog Nikolu. Nema posjeta školi, nego Nikola svoj darak ostavlja u čizmici. Šteta, mislim da bi bilo korisno da Krampus u našim krajevima posjeti i onu malo “stariju djecu“ i ozbiljne ustanove. Samo da posluži kao podsjetnik na neke, očito propuštene, lekcije. I da razjasni da šiba lijepe, zlatne boje nije nešto čemu valja stremiti: loša se djela ne nagrađuju.


----
Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja veseli me, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima - upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima njemačkim govornim područjima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a