Babaco-paw-paw optimizam


Postoje ljudi koji me uvijek odobrovolje kad god ih sretnem. Jedan od takvih ugroženih endema je uzgajivač egzotičnog voća Ivan Šulog. Njegova je kuća u Donjoj Bistri neožbukana a prilaz neasfaltiran. Ništa ne najavljuje raznolikost vrsta u njegovom plasteniku pored njegova doma. Prije svega u plasteniku je 26 ºC jer ga grije automatizirana peć na pelete koje često zamjenjuju drveni ostaci od oljuštenih lješnjaka. Ti su ostaci jeftiniji 30 posto od peleta a jeftinija energija znači kod plasteničkog uzgoja veliku prednost pred konkurencijom. „Postoje kupci mojeg voća u Švedskoj koji su spremni platiti više samo zato jer je proizvedeno s manjim ugljičnim otiskom, bez fosilnih goriva i zato jer se za njegov transport za razliku od Ekvadora koristi manje goriva“, objašnjava mi Šulog na ulazu u plastenik taj izbor goriva.   

A u plasteniku zrije babaco ili planinska papaja koja potječe iz Ekvadora. To voće po okusu između jagode i dinje je bogato vitaminom A i C, beta-karotenom, kalcijem, vlaknima, magnezijem, kalijem, sadrži enzim papain koji pomaže probavu masti i proteina. Tog enzima ima najviše u koži ploda, koja je žuta kad babaco dozrije. Šulog može brati zrele plodove dok se oni u Ekvadoru moraju brati zeleni zbog duljeg transporta pa su njegovi plodovi bolji. Babaco naraste u jednoj godini do 6 metara i daje oko 120 kilograma plodova po biljci. Podrezivanjem se može pobuditi cvjetanje i dozrijevanje cijele godine. Šulog još nema količine potrebne za izvoz ali nije mu to ni bitno jer sve lako proda u Hrvatskoj: “Moraš stalno tražiti nešto novo jer te ljudi kopiraju i počnu proizvoditi jeftinije, zato sam i posadio babaco i indijansku bananu.“

Babaco naravno raste bez ikakvih špricanja. Nametnika nema jer je egzotična biljka a od domaćih štetnika ga brani mirisna limunska trava koja raste pored babaca. U plasteniku rastu i cherry rajčice od prošle godine i blitva – pravo šarenilo. U obližnjem skladištu spremna je nova pošiljka kiwana za izvoz. Donja Bistra nije jedino mjesto proizvodnje jer Šulog ima 50 kooperanata u Hrvatskoj a veliki mu je dobavljač i u Makedoniji. Surađuje s 10 najvećih dobavljača egzotičnog voća u Njemačkoj kojima šalje samo prvu klasu voća. Lišće kiwana je na analizi kod jednog slovenskog partnera koji istražuje mogućnost njegove primjene kao prirodnog insekticida. Ako se potvrde te pretpostavke kiwano će biti isplativiji zbog lišća nego zbog samog ploda.

I na kraju odveo me Šulog do indijanskih banana, voća koje se zove i paw paw. Kad smo parkirali pored šumskog puta pogledom sam potražio novi grijani plastenik ali indijanske banane rastu na otvorenom i otporne su na mraz i tuču. Okus je indijanske banane mješavina banane, manga, avokada i ananasa a sadrži enzime, bioflavonide, bogat je mineralima poput kroma, kalija, magnezija kao i vitaminom A i C. I opet inovativni pristup – primjenom posebne folije Šulog je uspio natjerati mladice da rastu brže i dobio plodove već u četvrtoj godini rasta što ne uspijeva ni američkim uzgajivačima. Partner iz Hamburga već sadi mladice koje će se prodavati skupo.

Po povratku rekao sam Šulogu: 'O svemu ovome kad bi mi dali vremena i novca mogao bih snimati dokumentarnu seriju!'
''Bio je ovdje Knjaz i snimao je kao i ti, puno više nego što je poslije mogao emitirati, i na kraju je rekao: „Šulog, ti zapravo i nisi iz Hrvatske!'''


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a