Invalidi poduzetnici

Jedan moj prijatelj uletio je u poduzetništvo kako ne bi ispalo da stalno prosi, žica i moli. Okrenuo se poduzetništvu i pokazao da je jako dobar u tome.


U ovoj maloj zemlji svakom je teško biti poduzetnik, a pogotovo osobi s invaliditetom. On je poduzetnik i bavi se web-dizajnom, radi za razne tvrtke, ali je radio i za udruge invalida. U Europi ima mnogo poduzetnika koji su osobe s invaliditetom. U Nizozemskoj imam prijateljicu koja ima farmu krava, ne može ništa sama, no zapošljava stotinjak ljudi, a ona vodi cijeli proces rada.


Zašto baš pišem o ovoj temi? Zato što mislim da osobe s invaliditetom ne moraju nužno biti socijalna kategorija, mogu se zaposliti i živjeti od svoga rada. Svakom treba skinuti kapu kada postane poduzetnik jer to znači da je, unatoč invaliditetu i zdravstvenim problemima, krenuo u poduzetništvo koje zahtijeva stalnu brigu o zaposlenicima, ali i projektima koji se tiču same tvrtke.


U Hrvatskoj, nažalost, nema mnogo invalida poduzetnika jer općenito nema puno poduzetničkih ideja. Nema volje ni želje ni među osobama s invaliditetom da se pokušaju baviti poduzetništvom. Također, za to treba i određena edukacija, a za osobe s invaliditetom nema je dovoljno.


Imam prijatelje koji su urari, obućari, ali poznajem i mnoge koji su završili srednju informatičku školu, ali nitko im nije pokušao pomoći da se dodatno educiraju.


Ali zašto bi invalidi radili, a država gledala u drugom smjeru kada je lakše napuniti proračun i davati socijalna davanja za osobe s invaliditetom. To samo pokazuje kakva je svijest države koja ne gleda dugoročno, nego kratkoročno zadovoljava potrebe osoba s invaliditetom da budu socijalna kategorija i da se njima lakše manipulira.


Što treba učiniti?
Prvo, treba uložiti sredstva za dodatnu edukaciju. Zatim treba jednako tako prilagoditi radno mjesto osobi s invaliditetom. I na kraju dati određena nepovratna sredstva za lakše projekte u poduzetništvu. Jednako tako ne smijemo zaboraviti da moramo otvoriti još više poduzetničkih mjesta za osobe s invaliditetom.


Budući da se ni zdrave osobe ne mogu lako upustiti u poduzetničke vode jer mi smo zemlja birokracije i papirologije, postavlja se pitanje kako će to učiniti osobe s invaliditetom, kako će one riješiti papirologiju i birokraciju kada one imaju stepenice, nemaju rampu ili lift.


Ovim blogom htio sam vas potaknuti na razmišljanje kako je biti poduzetnik, a ujedno i osoba s invaliditetom.

Vaš bloger
Hrvoje Antonio Belamarić

*Iznesena mišljenja autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a