Zagreb noću

Prošetati gradom u 2 ujutro znači uistinu ga upoznati. Doživljaj je nalik onom kada prvi put ugledaš djevojku bez trunke šminke, ili pak lijenog budućeg muža na nedjeljno jutro. Dok noću hodam blago osvijetljenim gradom, u tim tihim noćnim satima, sve se maske skidaju.

Zagreb u 2 sata po noći drugačiji je od svih drugih gradova kojima sam šetao u to doba. Nedostatak ikakvog straha i agresije stvara dojam nestvarnosti.

Bezbrižno društvo
Ljudi su drugačiji dok prolazim kraj Glavnog kolodvora oko pola 2. Za razliku od danjih prolaznika, mladež je sada opušteno naslonjena i posjednuta na sve raspoložive površine. Neki piju, neki tračaju. Svako toliko prođe grupa mladića, za koje znaš da su frajeri kad ih samo čuješ, zahvaljujući njihovoj glasnoj, hvalisavoj boji glasa.

Nakon njih slijedi skupina cura na visokim petama, sa svojim standardnim šokiranim reakcijama na svježe tračeve popraćenim nesigurnim smijehom. Obje grupe toliko su zaokupljene vlastitim razgovorom da je sasvim očito koliko su nesvjesni svog okruženja. U njihovom hodu nema opreza, straha ni suzdržanosti. Među svim tim mladim ljudima, na kolodvoru u gluho doba noći ima i onih starijih, koji čekaju bus za doma.

New Orleans
Ljepota noćnog Zagreba leži u njegovoj sličnosti s dnevnim Zagrebom. Po tom je grad jedinstven. Dok sam živio u New Orleansu, noći su bile okarakterizirane tulumarenjem i strahom. U smradu prolivenog piva i bljuvotine, stalan je bio samo osjećaj straha od potencijalne pljačke. U periodu od izlaska iz sigurnosti kluba do kraja mračnog puta obrubljenog fluorescentnim svjetlima, sve je bilo moguće. Mog je susjeda iz studentskog doma netko pokušao opljačkati, ali je on, prvak u judu, svog oružanog napadača smjestio u bolnicu kao u nekakvom akcijskom filmu. Drugi nisu imali toliko sreće.

Tulsa
Kad sam u svojim dvadesetima šetao Tulsom u 2 ujutro, grad je bio prazan. Povremeno bih naišao na napadne, agresivne beskućnike koji bi me pitali cigaretu ili nešto sitno novca. Bio je tu i pokoji usamljen čudak koji bi mi se pokušavao pridružiti u nadi da će završiti na kakvom tulumu ili bilo gdje gdje se puši trava jer svi su kafići zatvoreni i on nema kamo.

Na svojoj noćnoj putanji iz centra Zagreba do doma srećem ljude koji šeću pse. Prolazim pored djevojaka sređenih za van, u žurbi da nekamo stignu. I pored nekog tipa. On me ne pita ni za novce ni za cigaretu.

Noćni mir
Iskustvo me naučilo da su Hrvati znatno mirniji noću. Doba noći nije nešto opasno ni strašno. Samo sam u Hrvatskoj doživio uistinu bezbrižan put do doma u 2 ujutro. U ovom se slučaju čak i u mrklom mraku vidi prava ljepota Zagreba.

Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a