Mogu li klimatske promjene biti uzrok izbjegličke krize?

Nestabilnost regije? Građanski ratovi? Diktatorski režimi? Siromaštvo? – nabrajajući, mogli bismo reći da su to sve uzroci izbjegličke krize. Možemo li tome pridodati još jedan, možda i najvažniji, faktor, kojeg smo smetnuli s uma? Klimatska promjena je također imala svoj utjecaj na ovakav razvoj događaja.

Prije dva dana, javnosti se obratio francuski predsjednik Francois Hollande. Elizejska Palača je, ovaj put, organizirala konferenciju za novinare o nadolazećoj konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu, COP-u 21. Upravo to pojavljivanje u javnosti daje naslutiti da bi klimatske promjene mogle biti uzrokom trenutnih nedaća u Europi. Globalno zagrijavanje je žestok neprijatelj ljudskom okolišu, koje konstantno proizvodi migracije. Trebalo bi izdvojiti jednu rečenicu Hollandea: 'Klimatsko zagrijavanje je povezano s ljudskim ponašanjem, i mi smo sami krivi za takve promjene'. 

No, kakve veze ima globalno zagrijavanje sa Sirijom? Pogledajmo, prije svega, što nam kažu podaci nevladinih organizacija. Prema Internal Displacement Monitoring Centre (IDMC), centru za migracije, u periodu od 2008.-2014, godišnje se preselilo oko 25 milijuna ljudi s jednog mjesta na drugo zbog klimatskih nepogoda. Oko 80% uzroka migracija su hidro-klimatske nepogode (oluje, poplave, erozija tla, nedostatak pitke vode). U 2014. godini, 38 milijuna ljudi se preselilo zbog političkih nestabilnosti. Prema podacima IDMC-a, postoji neraskidiva poveznica između sociopolitičkih i klimatskih migracija. Događaji u Siriji bi mogli biti, prije svega klimatske naravi, a zatim se na klimatsku nepogodu nadovezala politička nestabilnost i terorizam. 

Bliski Istok se suočio s jednom od najvećih zatopljenja u svojoj povijesti u periodu od 2007.-2010. Priča sa Sirijom počinje 2006. godine, kada je počela velika suša u toj zemlji, a trajala je do 2011. Suša koja je pogodila Siriju, trajala je dulje od svih predviđanja te se nije mogla objasniti prirodnim promjenama u klimi. Oko 85% stoke umire, a polja Halaby papričice nestaju, žargonski kazano, preko noći (Halaby papričica je poznata i pod imenom Aleppo paprika, bliskoistočni začin koje koristi gotovo svako kućanstvo i snažan izvozni proizvod Sirije). Sirijski predsjednik, Bashar al-Assad nije dao nikakve naknade običnim farmerima koji su najbrojniji, već je dijelio novčane kompenzacije politički podobnima.

Zbog suše, oko milijun ruralnih stanovnika izgubilo je svoje farme te su s vremenom počeli dolaziti u već prenapučen grad Daraa. Dolazak novog stanovništva u grad, prouzročio je nedostatak pitke vode, a nekoć prosperitetni farmeri postaju ulični čistači. Izljev nezadovoljstva se točno poklopio s nemirima u ostalim arapskim zemljama, a grupa tinejdžera posuđuje slogan Arapskog proljeća („narod želi promjenu vlasti“) koji je osvanuo u Daraa. Prve noći nakon što je grafit ispisan, al-Assadova tajna policija uhićuje petnaest tinejdžera i podvrgava ih mučenju. To je početak prosvjeda protiv al-Assada, a sirijski se narod solidarizira s dječacima i u ostalim gradovima (Aleppo, Damask, al-Hasakah).

Ovakav razvoj događaja nije predvidio ni poznati politički magazin Time. Analitičari časopisa su konstatirali kako je nemoguće da Sirija doživi istu sudbinu kao Egipat ili Tunis, odnosno, da je Assadov režim toliko ukorijenjen da je nemoguće da ta zemlja doživi svoje 'proljeće' u obliku građanskog rata. Assad je 40 godina zemlju držao na uzdi, ne dopuštajući da se bilo što dogodi tokom njegove autoritarne vladavine. S druge strane, prekomjerno klimatsko zagrijavanje se tek sad počelo pojavljivati kao mogući uzrok građanskog rata u Siriji.

Tijekom velike suše, milijun i pol Sirijaca je ostalo bez svojih usjeva i bili su primorani odseliti u velike gradove. Na unutarnju građansku pobunu se nadovezuje Assadovo ubijanje vlastitog naroda te izbija građanski rat. Naposljetku, na takvu situaciju se nadovezuje terorizam koji u takvom kaosu i metežu pronalazi plodno tlo.  I da se klimatska situacija u Siriji popravi, prema procjenama, ona će svejedno izgubiti oko 50% svojih proizvodnih kapaciteta. Ako klimatske nepogode i dalje potraju na Bliskom Istoku, Europska Unija može očekivati sve veći broj izbjeglica na svojim granicama.

Na temelju ovakvih podataka, 67 nevladinih udruga je poslalo otvoreno pismo francuskom ministru vanjskih poslova, LaurentuFabiusu, da se krajem godine u Parizu potpiše novi ugovor o klimatskim promjenama. COP21 će imati posebnu ulogu, indirektno, i u rješavanju sirijske krize. To je glavni razlog zbog kojeg se oglasio francuski predsjednik Hollande. Francuska je intenzivno uključena u sirijsku krizu. Uzgred, javnim nastupima sve više zagovaraju ideju da će rješenje krize biti u Parizu, za vrijeme trajanja konferencije o klimatskim promjenama.