Potrošena metropola

PULSKI FILMSKI FESTIVAL – OSVRT

U pulskoj Areni sinoć je u nacionalnom programu Filmskog festivala premijerno prikazan treći dio omnibusa Zagrebačke priče posvećen praznicima i blagdanima. Nakon toga prikazan je i dokumentarni film Potrošeni Boruta Šeparovića snimljen u sklopu projekta posvećenog osobama iznad 55 godina.

Treći dio Zagrebačkih priča donosi nam šest kratkih filmova. Povezani su temom praznika i blagdana što je podarilo jezgrovitost samom omnibusu koji se u prva dva dijela bavio disperzivnim temama Zagreba i ljubavi. Uočljivo je da autore i ovaj put najviše zanima oslikavanje socijalne slike hrvatske metropole napučene izgubljenim ljudskim dušama što žive u dotrajalim kućama i stanovima, a praznici i blagdani su uobičajeno idealna prilika za naglašavanje socijalne strukture društva.

Poput one floskule o toplim ljudskima pričama koje se uobičajeno u medijima plasiraju oko Božića. Zanimljivo, nitko se od autora nije odlučio situirati svoj film u Božićno vrijeme. Najbolji dojam ostavljaju, pak, dvije radikalno intimne priče. Vlatka Vorkapić pozabavila se susretom kćeri i majke na Sveta Tri kralja. Kćer u rodnu kuću dolazi s darovima i to upravo onakvima kakve je majka kupovala kad bi zaradila novce od prostitucije.

Danilo Šerbedžija isporučio je, pak, poluautobiografsku emotivnu priču o suočavanju mladića s iznenadnom majčinom smrti. Žanrovski treba izdvojiti i crnohumorno intonirani dio o izborima kao prazniku demokracije redatelja Petra Oreškovića i scenarista Natka Jurdane, zabilježiti konačan povratak Ivana Salaja na film te zaključiti kako nam je treći dio Zagrebačkih priča donio popriličnu ujednačenost, ali ne i tako jak naslov poput Žutog mjeseca Zvonimira Jurića iz prethodnih omnibusa.

Snažnu socijalno-društvenu poruku, na kakve nas je njegov Montažstroj već naviknuo, uputio nam je Borut Šeparović o dokumentarcu Potrošeni. Razgovor s četrdesetak osoba starijih od 55 godina bila je svojevrsna audicija za predstavu. Prvi dio filma donosi niz intimnih, uglavnom fascinantnih ispovjedi. Drugi je, pak, dio društveno-ideološki markiran. Gledamo generaciju kojoj je 1990. bila godina prevrata, a u godinama iza nje oni će postati dežurni društveni krivci jer su gradili propali sustav, a u novom sustavu ih se smatra parazitima.

Šeparović u film zgodno umeće interpretaciju govora Franje Tuđmana iz Lisinskog u kojoj je prvi hrvatski predsjednik proglasio kraj državnog vlasništva i početak tržišta. Potrošeni sad na istom mjestu dokazuju kako predsjednikov govor nisu shvatili.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a