Damir Matković: A što poslije referenduma?

Referendum u Grčkoj je održam, s 61,38 posto pobijedilo je NE programu štednje koji su predložili vjerovnici. Pobjeda je mnogo uvjerljivija nego što su prognozirala sva istraživanja javnog mišljenja. Međutim, problem je što nitko živ ne zna kako treba tumačiti rezultat! Je li to dobro za Grčku ili nije? Je li dobro za euro i Europsku uniju ili nije? Što će se dalje događati? Čak se ni dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju oko toga ne slažu.

Paradoks je što je, formalno, to bio referendum ni o čemu! Naime pitanje glasačima na listiću bilo je, otprilike: „Slažete li se da Grčka prihvati uvjete koje su joj postavili međunarodni vjerovnici ili ne?“ Međutim, riječ je o paketu čija je valjanost istekla u utorak u ponoć, a referendum je održan pet dana kasnije. Tada na stolu više nije bilo nikakvog paketa! (Podsjećamo da je grčka je vlada u posljednjem pismu, u utorak, desetak sati prije isteka roka za dogovor, vjerovnicima u Bruxellesu napisala da praktički pristaje na gotovo sve uvjete koje su zatražili!)

Otkako je 2009. socijalistička vlada PASOK-a Georgesa Papandreua razotkrila „naštimavanje“ javnih financija, EU je za Grčku donijela 8 planova s mjerama štednje, usvojila dva plana pomoći, a u Grčkoj su se promijenile četiri vlade.
U Uzastopnim planovima štednje EU je Grčkoj nametnula cijeli niz mjera.
Evo samo nekih:

- smanjenje troškova države za 10%,
- uvođenje poreza na dodatke na plaće državnih službenika,
- ponovno uvođenje poreza na nasljedstvo i na zemljišne veleposjede,
- nekoliko uzastopnih povećanja stope PDV-a (danas je 23%),
- višekratno povećanje poreza na gorivo, alkohoč i duhanske proizvode,
- ukidanje 13. i 14. plaće državnim službenicima čije su plaće veće od 3.000 eura na mjesec,
- zamrzavanje plaća u javnom sektoru većih od 2.000 eura,
- postroženje kriterija za dodjelu socijalne pomoći i naknada za nezaposlene,
- masovna privatizacija državne imovine (luke, zračne luke, pošta, energetski   sektor),
- uvođenje poreza na nekretnine
- smanjenje mirovina većih od 1.200 eura za 20%,
- smanjenje minimalne zajamčene plaće na 583 eura na mjesec,
- uvođenje poreza brodovlasnicima (prvi put od 1953.!)

Naravno da se može postaviti i pitanje o dobroj volji (bona fide) vjerovnika koji kao da su povlačenjem prijedloga mjera željeli malo napakostiti grčkoj vladi koja ih je zatekla raspisivanjem referenduma.

Kada su mu predstavljeni uvjeti, grčki premijer Alexis Tsipras vjerovnicima je rekao kako su to vrlo stroge mjere i da on sam, ni njegova vlada, ne mogu sami odlučiti o nečemu što se tiče cijelog grčkog naroda te da će zato raspisati referendum. Moglo bi se, dakle, itekako raspravljati i o tome jesu li povlačenje paketa vjerovnici postupili u demokratskom duhu kojeg su im puna usta.

Činjenica je da Syriza otpočetka ide na živce tradicionalnoj europskoj političarskoj eliti. Uoči referenduma, predsjednik Europskog parlamenta, njemački socijal-demokrat Martin Schultz, jasno je i glasno izjavio kako se duboko nada da će referendum u Grčkoj biti konačni kraj „ere Syrize“ i rizika da se slično nezadovoljstvo Unijom proširi i po drugim članicama Europske Unije.

Inače, Syriza nikada nije tražila izlazak Grčke iz eurozone i/ili raspuštanje EU. Ali tradicionalna srednjostrujaška (mainstream) europska politika ne trpi uljeze poput Syirize. I zato se, neskriveno, pokušavala riješiti Syrize.

Europska se komisija u pravilu nikad ne miješa u izbore ili referendume u pojedinoj državi-članici, ali ovoga puta čelnici EU su otvoreno poručivali grčkim biračima da trebaju glasovati ZA, a predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker čak je javno optužio Tsiprasa da je lažljivac i da laže vlastitom narodu.

U cijeloj svojoj povijesti EU je jedan jedini puta sankcijama reagirala na rezultate izbora u nekoj od svojih članica. U veljači 2002. Austriji je uvela „diplomatske sankcije“ kada je, temeljem izbornih rezultata, u austrijsku vladu ušao Jörg Haider, vođa ekstremno-desničarske Austrijske slobodarske stranke (FPÖ – Freiheitliche Partei Österreichs). Sankcije su bile više simbolične nego stvarne, a ukinute su nakon 7 mjeseci, iako je FPÖ i tada bio dio vladajuće koalicije.

U odbijenici Grčkoj ključnu ulogu imala je njemačka kancelarka Angela Merkel. U trenutku kada su, neposredno uoči isteka roka ponude vjerovnika, i francuski predsjednik François Hollande, i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker i predsjednik Eurogrupe Jeroen Dijsselbloem iskazali želju da se s u posljednji trenutak s Grčkom pronađe dogovor, kancelarka Merkel rekla je NE! Nema nikakvih dodatnih pregovora prije nego što bude održan referendum.

Iako se na ulicama i sada slavi, Grčka zapravo nije riješila niti jedan svoj problem. Procjena je da sve grčke banke zajedno imaju još najviše 1 milijardu eura u gotovini. To je otprilike 90 eura po glavi stanovnika. Limit podizanja ograničen je na 60 eura dnevno. U praksi je to zapravo 50 eura, jer banke više nemaju novčanica od 20 eura! Bankomati bi, dakle, mogli funcionirati još najviše tjedan dana. A što onda? E, to nitko ne zna.

Da osigura kakvo takvo funkcioniranje države, grčka će vlada morati pribjeći nekoj paralelnoj valuti. Kako inače isplatiti plaće policiji, zdravstvu, zaposlenima u javnim službama? Problem je što tako nešto nije dopušteno pravilima eurozone! Ne možete u državi istodobno koristiti dvije različite valute! Jednu koju kontrolira Europska središnja banka, i drugu koju kontrolira Nacionalna banka.

Turizam, glavni izvor grčkog inozemnog prihoda svaki dan bilježi 50.000 otkazivanja hotelskih rezervacija! Grčka privredna komora tvrdi kako je samo u toku posljednjeg tjedna grčko gospodarstvo izgubilo 1,2 milijarde eura! A zbog loše organizacije Porezne službe, do kraja svibnja porezni su prihodi podbacili za 1,7 milijardi eura.

Nakon objave rezultata, Alexis Tsipras je grčkim biračima zahvalio na potpori i najavio da je odmah spreman nastaviti pregovore s vjerovnicima. No, čini se da se oni još nisu dogovorili što im je činiti s Grčkom.

Angela Merkel će se danas poslijepodne u Parizu sastati s Françoisem Hollandom. Poznato je da se njih dvoje baš i ne slažu. Nakon što je 2012. pobijedio na predsjedničkim izborima, Hollande je u roku od 24 sati otputovao u Berlin kako bi kancelarku Merkel nagovorio da malo popusti u svojoj strogoj politici štednje. Tvrdio je da ta politika nigdje osim u Njemačkoj ne daje rezultate. Kancelarka ga je saslušala i mirno otpravila natrag u Pariz.

Po svemu sudeći grčki referendum prekretnica je u funkcioniranju Europske unije. Da li na bolje ili na gore, tek će vrijeme pokazati. Činjenica je da se Unija jako trudila da do referenduma uopće ne dođe jer on otvara cijelu lepezu pitanja koja više nemaju veze s grčkim dugom i načinom otplate, nego su to pitanja o budućnosti i eurozone i Europske unije.

Prva je žrtva referendumske pobjede grčki ministar financija Yanis Varoufakis. Premijer Tsipras preporučio mu je da podnese ostavku, što je Varoufakis i učinio. Na svom blogu je objavio: „Nakon objave rezultata obavjestili su me da bi neke članice eurozone više voljele da ubuduće ne sudjelujem na sastancima. Premijer je ideju ocijenio potencijalno korisnom za postizanje sporazuma. Zbog toga danas napuštam Ministarstvo financija.“

U konačnici, Syriza možda i neće uspjeti izboriti bitno lakše uvjete otplate duga, ali EU mora voditi računa da osim grčke radikalne ljevice, koja i ne traži raspuštanje Unije ili izlazak Grčke iz EU, diljem Europe jačaju snage radikalne desnice koje zagovaraju bitno drugačija stajališta. Njima je EU protunarodna konstrukcija koju pod svaku cijenu treba ukloniti, a političku uniju svesti samo na zajedničko tržište. Upravo zbog takvog stanja Europska unija mora dobro promisliti što joj je činiti s Grčkom. Popuštanje bi bilo kontraproduktivno baš kao i vježbanje strogoće.