Damir Matković: Waterloo - 200 godina poslije

Bitka kod Waterlooa, gradića dvadesetak kilometara južno od Bruxellesa, bila je prekretnica u onodobnoj Europi. Definitivno je slomljena Napoleonova moć, a u Europi je uspostavljen novi odnos snaga koji će našemu kontinentu donijeti stoljeće mira i napretka.

Obilježavanje 200. obljetnice, koju je organizirala Belgija, trebalo je biti demonstracija europske sloge i zajedništva. Ali nije. Francuska je odbila sudjelovati.

Napoleonov poraz Francuzima i danas teško pada, pa su u Waterloo poslali samo svog veleposlanika u Belgiji. Englesku je predstavljao princ Charles sa suprugom Camillom, vojvotkinjom od Cornwalla. Došli su i nizozemski kralj Willem-Alexander i kraljica Maxima, belgijski kralj Philippe i kraljica Mathilde te Henri, veliki vojvoda Luksemburga. Bili su ondje i potomci trojice vojskovođa: Charles Wellesley, 9. vojvoda od Wellingtona, princ Charles Bonaparte (potomak najmlađeg Napoleonova brata Jérômea) i princ Nikolaus von Blücher od Prusije.

Problem je i to što se posljednjih desetak godina u Francuskoj promijenila percepcija Napoleona. Od obožavanog vojskovođe postao je sumnjiv tip. Dugo vremena predstavljalo ga se isključivo kao vojnoga genija, nastavljača francuske revolucije, utemeljitelja moderne Europe, kovača francuske nacionalne sloge, autora građanskog zakonika koji je utjecao na cijelu Europu. Sada ga pak često oslikavaju kao diktatora kojem je bilo najvažnije da članove svoje obitelji i svog klana smjesti na kraljevska prijestolja diljem Europe, a ne oprašta mu se ni obnova ropstva.

U Francuskoj se, inače, 18. lipnja redovito obilježava, ali ne kao uspomena na poraz kod Waterlooa, nego na 18. lipnja 1940. kada je general Charles de Gaulle radijskim proglasom iz Londona pozvao Francuze da se suprotstave nacističkoj okupaciji.

Bitka kod Waterlooa bila je posljednji pokušaj Napoleona da održi francusku hegemoniju u Europi. Sporazumom iz Fontainebleaua 11. travnja 1814. odrekao se prijestolja. Saveznici, Austrija, Rusija i Prusija,  dodijelili su mu da bude suveren Elbe, talijanskog otoka kod Livorna, koji je nešto manji od našeg otoka Paga. Naravno da je za Napoleona to bilo premaleno, i on je nakon 300 dana, u ožujku 1815., utekao, makar su oko Elbe neprekidno patrolirali engleski ratni brodovi.

Vrlo brzo okupio je vojsku i krenuo u konačni obračun sa saveznicima. Krenuo je prema Flandriji jer mu je bilo jasno da protiv ujedinjenih saveznika nema izgleda. Wellington je imao 112.000 vojnika, Blücher 116.000, a Napoleon 123.000. Jedina šansa Napoleona bila je da udari na Engleze prije nego što im se pridruži pruska vojska.

Zbog kiše koja je neprekidno padala dva dana i razmočila tlo, što je znatno otežavalo pokret postrojba, Napoleon je napad na Engleze počeo tek u 14 sati! I to je bilo kobno. Prusi su se ratištu približili već u 16.30 sati. Brojčano nadjačani, Francuzi nemaju dovoljno pričuvnih postrojba i u 20.30 francuska se obrana raspala. Bitka je završila.

Španjolski list El Correo iznio je zanimljivu teoriju: Napoleonovu sudbinu kod Waterlooa nisu zapečatili Wellington i Blücher, nego indonezijski vulkan Tambora na otoku Sumbawa. On je erumpirao u travnju 1815. izbacivši u atmosferu više od 1,5 milijun tona pepela, što je utjecalo na vremenske prilike diljem svijeta.

Proljeće je u Europi bilo iznimno hladno s obilnim kišama. Napoleon je bio odličan topnički časnik, možda i najbolji u Europi, ali u Waterloou mu to nije pomoglo. Topničko streljivo tada su bile kugle od lijevanog željeza, i trebao je ricochet kako bi se onesposobio veći broj vojnika. Kiše su potpuno razmočile tlo u Waterloou pa je francusko topništvo bilo potpuno neučinkovito jer su granate padale u debelo blato nanoseći tek minimalnu štetu savezničkim postrojbama.

Protivno predodžbama i slikarskim platnima, Napoleon baš i nije sudjelovao u bici. Mučili su ga hemoroidi i nije mogao jahati pa je sjedio u svom stožeru i nije bio s vojnicima na bojištu! Napoleona se obično predstavlja kao sitnog čovječuljka, ali on je bio visok 168 cm, što je za ono vrijeme bila pristojna visina. (Vladimir Putin ima 170 cm, a bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy 165 cm.)

Bitka kod Waterlooa bila je velika klaonica. Računa se da je za samo nekoliko sati na obje strane poginulo oko 50.000 vojnika! Ubijeno je i 7.000 konja. Bitkom kod Waterlooa i Napoleonovim porazom završen je ciklus od gotovo 25 godina neprekidnog ratovanja u kojem je poginulo više od milijun ljudi. Bio je to i konačni slom francuskog sna o kopnenoj hegemoniji u Europi. Bečki kongres uspostavio je novu ravnotežu sila u Europi, i cijelo stoljeća neće biti velikog rata, sve do Prvoga svjetskog rata. Nakon 800 godina sukoba, Engleska i Francuska otada žive u miru! Europske monarhije ubuduće će redovitim sastancima pokušavati sporove riješiti diplomacijom, a ne ratom. Tada je zapravo uspostavljen prvi sustav kolektivne sigurnosti u povijesti Europe. Izravni baštinik tog mehanizma je današnji OESS.

Sudionici i očevici Bečki kongres, koji je počeo 1. studenoga 1814., opisuju kao beskonačni niz balova i zabava. U Beč je stiglo 15 članova kraljevskih obitelji, 200 prinčeva i 216 šefova diplomatskih misija. Bethoveen, kojem su tada bile 44 godine, više je puta pozvan da održi koncert. U Beč su došle udavače iz cijele Europe u potrazi za bogatim mužem ili ljubavnikom, a luksuzna se roba odlično prodavala. Plenarnih je sjednica bilo malo. Uglavnom se raspravljalo u manjim skupinama.
Waterloo je označio kraj revolucionarnih zbivanja u Francuskoj i početak industrijske revolucije u Ujedinjenom Kraljevstvu. U sljedećim desetljećima Europa će doživjeti silan zamah industrijalizacije, znanstvenog napretka i procvat umjetnosti.
Nakon što je 22. lipnja 1815. abdicirao, Napoleon se 15. srpnja u luci Rochefort predao kapetanu Fredericku Maitlandu, zapovjedniku engleskoga ratnog broda Belerophon koji je osiguravao blokadu luke. Tražio je da mu Englezi udijele azil u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali oni su Napoleona bez ikakva suđenja zatočili na dalekom južnoatlantskom otoku Sveta Helena, gdje je 1821. umro u 53. godini.
Prigodom proslave obljetnice održana je i rekonstrukcija bitke. Sudjelovalo je više od 5.000 sudionika, 300 konja i 100 topova, a ukupni trošak iznosio je 7 milijuna eura. Prodaja uniformi iz tog doba veliki je posao kojim se bavi više malih valonskih tvrtki. Najpoznatija je Leclercq Costumes iz gradića Tarcienne koja se od 1885. bavi šivanjem uniformi vojski koje su sudjelovale u bici kod Waterlooa. Odora grenadira stoji oko 3.500 eura, a maršala 8.000 eura!

Zanimljivo je podsjetiti da je veliki sovjetski režiser, oskarovac Sergej Bondarčuk 1970. snimio spektakl Waterloo u kojem je za statiste angažirano 20.000 vojnika Crvene Armije i 2.000 rekvizicioniranih konja. Tada, naime, još nije bilo digitalne tehnike koja omogućava generiranje virtualnih likova.

Kao domaćin, Belgija (koja inače nije postojala u doba bitke, nego je tada to područje bilo u sastavu kraljevine Nizozemske) obljetnicu je poželjela obilježiti posebnim izdanjem kovanice od 2 eura sa spomenikom pobjedi na naličju, ali je Francuska žustro prosvjedovala i 180.000 kovanica je pretopljeno. Umjesto toga Belgija je izdala komemorativnu kovanicu s istim motivom od 2,5 eura koja vrijedi samo u Belgiji, i koja se vjerojatno nikada neće naći u optjecaju. Kolekcionari je mogu kupiti za 6 eura. Engleska središnja banka izdala je prigodnu kovanicu od 5 funti na kojoj se rukuju Wellington i Blücher. Izrađena je u posebnoj tehnici poliranja, a prodaje se za 13 funta.



* Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a