Damir Matković: Četrdeseta godišnjica završetka Vijetnamskog rata

U Vijetnamu je 30. travnja velikom vojnom paradom i rekonstrukcijom završnog napada na Predsjedničku palaču u Sajgonu obilježena 40. godišnjica završetka Vijetnamskog rata.

Bio je to posljednji izravni sukob Istoka i Zapada u doba Hladnoga rata. Ali ovaj rat nije bio hladan, u njemu je poginulo 58.000 američkih vojnika i 3 do 4 milijuna Vijetnamaca. Bio je to najveći američki vojni poraz u povijesti SAD-a.

Vijetnamski rat trajao je 13 godina, od 1962. do 1975., ali je zapravo u tom dijelu svijeta rat neprekidno trajao od 1940. kada su Japanci zauzeli Francusku Indokinu, područje koje je obuhvaćalo današnji Vijetnam, Laos i Kambodžu. Francuzi su Indokinu počeli osvajati relativno kasno, 1858. i do kraja 19. stoljeća uspostavili čvrstu kolonijalnu vlast. Tada je i počeo gospodarski razvoj, uvodila se industrija, gradila infrastruktura, željeznice i ceste. Po nalogu francuske uprave od 1910. vijetnamski jezik piše se latiničkom abecedom koja je zamijenila prilagođeno kinesko pismo.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata Francuzi su pokušali obnoviti kolonijalnu upravu, ali su im se suprotstavili gerilci koje je vodila komunistička stranka pod vodstvom Ho Ši Mina (pravo mu je ime Nguyen Sinh Con). Komunisti su tražili neovisnost, a Francuska ih je pokušala vojno savladati. Nakon teškog francuskog poraza u bitci kod Dien Bien Phua 1954., u Ženevi je potpisan mirovni sporazum. Vijetnam je podijeljen na Sjeverni i Južni. U Sjevernom Vijetnamu vlast su preuzeli komunisti, Laos i Kambodža dobili su neovisnost, a u Južnom Vijetnamu uspostavljen je režim po uzoru na zapadne demokracije u kojem su međutim od prvoga dana zavladali korupcija i klijentelizam. U ratu u Indokini Francuzi su imali 47.000 poginulih vojnika.

Car Bao Dai, kojem su Francuska i zapadni saveznici podarili vlast u Južnom Vijetnamu, svrgnut je referendumom 1955. i uspostavljena je Republika. Princ Nguyen Vinh Thuy (1913. – 1997.) stupio je na prijestolje kao trogodišnjak i uzeo vladarsko ime Bao Dai, odnosno Čuvar Uzvišenosti. Stvarno je vladao od 1926. do 1945. Za vrijeme rata šurovao je s Japancima, nakon rata sa sjevernim komunistima i Francuzima, ali je zapravo sve vrijeme više bio u lovu ili provodio vrijeme s ljubavnicama, nego što se bavio državničkim poslovima. On je bio 13. i posljednji vijetnamski car, a njegova dinastija Nguyen Vijetnamom vladala je od 1803. Nakon svrgavanja sklonio se u Francusku gdje je proživio ostatak života.

Komunistički gerilci su već 1955. počeli borbu protiv režima u Sajgonu, a pomagali su ih Kina i Sovjetski Savez. Rat je zapravo počeo predsjednik John Kennedy koji je gotovo opsesivno strahovao od širenja sovjetskog utjecaja u svijetu. Iako ga je francuski predsjednik general Charles de Gaulle upozoravao neka se ne miješa u Vijetnam jer će upasti u klopku i doživjeti sudbinu Francuza, Kennedy nije poslušao savjet. Pod nosom mu je bila Kuba Fidela Castra, kojem nije mogao ništa, a zbog Kube je 1962. gotovo zaratio sa Sovjetskim Savezom. Pokušao je organizirati ustanak protiv Castra, CIA je prikupila i obučila kubanske emigrante u SAD-u za invaziju, ali je desant u Zaljevu svinja završio potpunom katastrofom. Castro je iz sukoba izašao još snažniji, i što je za Amerikance bilo još gore, počeo je stjecati simpatije ljevice u cijelom svijetu. Kennedy nije želio da mu se kubansko iskustvo ponovi i s Vijetnamom i zato je odlučio da će SAD financirati povećavanje vijetnamske vojske sa 150.000 na 170.000 vojnika te je u Vijetnam poslao 1.000 američkih vojnih instruktora. Ove odluke nikada nisu javno objavljene jer su kršile odredbe Mirovnog sporazuma iz Ženeve.

Usprkos američkom oružju, novcu i instruktorima, vijetnamska vojska bila je neorganizirana, izjedena korupcijom i borbeno neučinkovita. Kennedy je tada u borbu počeo slati američke vojnike. U trenutku kada je 1963. ubijen u atentatu u Dallasu, u Vijetnamu je već bilo 16.000 američkih vojnika.

Kennedyja je naslijedio Lyndon Johnson, odlučan da vojno riješi stanje. Naredio je bombardiranje Sjevernog Vijetnama, a do kraja mandata 1968. broj američkih vojnika u Vijetnamu narastao je na 550.000. Suočen sa sve većim otporom američke javnosti, Johson se nije kandidirao za drugi predsjednički mandat. U Bijeloj kući naslijedio ga je republikanac Richard Nixon.
Iako konzervativac i žestoki antikomunist, Nixon je uvidio da se javnost sve žešće protivi ratu u Vijetnamu. U strahu od novačenja, oko 60.000 mladih Amerikanaca pobjeglo je iz zemlje, najviše u Kanadu i Švedsku. Američka vojska u Vijetnamu je trpjela velike gubitke, broj poginulih neprekidno je rastao i Nixon je odlučio početi tajne pregovore o miru sa sjevernovijetnamskim komunistima. Tako je 1973. u Parizu potpisan Sporazum o primirju. Sjeverni Vjetnam će u Južnom Vijetnamu zadržati 160.000 vojnika, a svi će se američki vojnici povući. Primirje je kratko trajalo jer je, čim su se Amerikanci povukli, Sjever krenuo u veliku vojnu ofenzivu. Demoralizirana vojska Južnog Vijetnama, koju ni stanovnici više nisu bezuvjetno podržavali, i režim razjeden korupcijom nisu pružili veći otpor pa su sjevernovijetnamska vojska i južnovijetnamski gerilci praktički bez borbe 30. travnja 1975. umarširali u Sajgon. Bio je to kraj Južnog Vijetnama.

Sajgonu je promijenjeno ime u Ho Chi Minh City, a dva su se Vijetnama ujedinila u zajedničku državu pod nadzorom komunista.

Po uzoru na Kinu, i Vijetnam je 1986. proveo reformu gospodarstva i uveo neke oblike kapitalizma, ali pod strogim nadzorom Komunističke partije. U toj reformi gospodarstva važnu ulogu odigrala je kultura kave. Naime kolektivizacija poljoprivrede bila je potpuna katastrofa i zemlja se našla na rubu gladi. Vlada je tada odlučila male poljoprivrednike potaknuti da uzgajaju kavu. Iako je riječ o veoma malim posjedima, od 0,8 do 1,2 ha, uzgoj kave zaposlio je 2,6 milijuna ljudi i znatno pomogao razvoj gospodarstva.

U samo tridesetak godina Vijetnam je izrastao u drugog najvećeg svjetskog izvoznika kave i danas drži 20% svjetskog tržišta. U Vijetnamu se pretežno sadi vrsta Robusta koja se manje cijeni od Arabice, ali je zato nezaobilazni sastojak za proizvodnju instant-kava. Stručnjaci međutim upozoravaju da je intenzivna proizvodnja iscrpila tlo te da velika sječa šuma, kako bi se dobile nove oranice za kavu, uzrokuje nepopravljivu eroziju tla. Zbog toga što nisu obrazovani za proizvodnju kave, vijetnamski farmeri troše previše vode i gnojiva, što dodatno zagađuje tlo. Uz to, zbog širenja plantaža kave, mnoge su nacionalne manjine silom izmještene sa svoje zemlje, što uzrokuje političke napetosti. Inače kulturu kave u Vijetnam su donijeli Francuzi još 1858. kada su posađene i prve plantaže.

Važan izvor izvoznih prihoda je i proizvodnja nafte. Vijetnam, nakon Kine, ima druge najbogatije rezerve nafte u Istočnoj Aziji. Procjenjuje se da zalihe iznose 4,4 milijarde barela. Dnevna proizvodnja iznosi 340.000 barela, a sva nalazišta nalaze se u južnom Kineskom moru, ispred obala Vijetnama. U eksploataciji nafte partneri su ruske i britanske naftne tvrtke.

Vijetnam ubrzano postaje i turistička velesila. Godišnje ga posjeti oko 8 milijuna inozemnih turista, a njihov broj raste po stopi od 10% na godinu. Najviše turista stiže iz Kine, Rusije, Južne Koreje, Malezije i Tajlanda, a sve je više i Europljana. Od turizma Vijetnam je 2013. uprihodio 9,4 milijarde dolara. Zadrži li turizam sadašnju stopu rasta, Vijetnam će do 2016. ući među 10 najvećih turističkih odredišta na svijetu.

I zanimljivost za kraj. Još u doba komunističkog režima Vijetnamci iz tadašnjeg Sjevernog Vijetnama dolazili su na školovanje i rad u države sovjetskog bloka, a najviše u Čehoslovačku, Poljsku i DDR. Mnogi su zauvijek i ostali. Tako u Češkoj ima 65.000 Vijetnamaca i u srpnju 2013. češki parlament dodijelio im je status nacionalne manjine. U Poljskoj živi oko 50.000 Vijetnamaca, ali ondje (još) nemaju status nacionalne manjine.

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a