SlavOklahoma

Do sada, svi moji blog postovi doimali su se poput godišnjeg odmora jednog Amerikanca u Hrvatskoj: ponešto Zagreba, ali većinom - Dalmacija. Ah, Dalmacija: prekrasna, starija sestra unutar hrvatske geografske obitelji. Ona je ta koja grabi svu pažnju, dok jadna Slavonija nema niti pratnju za maturalni ples. E pa ne danas! Danas pišem o Slavoniji.

Naravno, Slavonija nema more, niti mnoštvo bivših rezidencija rimskih careva; zbog njezinog imena, stranci je olako brkaju sa Slovenijom. Zbog toga, Slavonija je često zaboravljena. Prava šteta, jer Slavonija zapravo ima štošta za ponuditi.

Slavonac u srcu

Vidite, ja sam zapravo Slavonac u srcu (draža mi je od Dalmacije, no ovakve izjave stavljam u zagrade jer ne želim da to saznaju određeni članovi obitelji). Kulen mi je draži od pršuta, nisam baš lud za maslinovim uljem, volim gušće juhe, radije plivam u slatkim nego u slanim vodama. Također, kao prilično niska osoba, osjećam se manje niskim kad sam u Slavoniji.

Kao kod kuće

S obzirom da sam oženjen Splićankom, u slobodno vrijeme najčešće putujemo u... Split. Tako da nisam toliko često bio u Slavoniji, ali proveo sam nešto vremena u Osijeku, Slavonskom Brodu, Našicama, Županji i Požegi. Dok sam živio u Istanbulu i putovao do Hrvatske vlakom iz Beograda,  u širokim slavonskim krajolicima pronalazio sam nekakav osjećaj iluzorne sigurnosti. Prostranstva te regije podsjećaju me na Oklahomu. Kad sam u Slavoniji, osjećam se kao kod kuće.

Najljepše mjesto na svijetu

Slavonci su također divni ljudi. U Dalmaciji sam izložen velikim izljevima gostoljubivosti, no postoji određeni... ''pritisak''… nekakva snažna ruka iza svake čaše domaćeg vina i svakog zalogaja pršuta. Kao da sam primoran složiti se da je sve u Dalmaciji najbolje od svega na planetu! Ne vjerujem da itko ikad kaže: Slavonija je najljepše mjesto na svijetu, što ne znači da se to ne bi moglo reći. Slavonci to naprosto ne rade.

U Slavoniji, kunem se, svatko ima vrt prepun voća i povrća. Obično se može naći ostava s cijelom niskom suhomesnatih delicija, domaćih sokova i rakija proizvedenih od svega što raste u vrtu. I, premda su ljudi svakako ponosni na svoju višnjevaču (s pravom, jer je fenomenalna), izgleda da im je jedino stalo do toga da se ona gostima svidi. Gostoljubivost tamo ne dolazi u paketu s očekivanjima superlativnih obznana.

Bratstvo po ravnici

U tom pogledu Slavonci i Oklahomci vrlo su slični. Po mom iskustvu i jedni i drugi su prilično skromni. Odrastajući u Tulsi, znao sam da ne živim u Los Angelesu ili New Yorku, a Teksas je oduvijek bio veći i zločestiji od nas. Kad živiš u zemlji koju se uglavnom prelijeće (ili, u slavonskom slučaju, kojom se provezete), primoran si držati se skromno. Upravo zato što smo bili u centru SAD-a, znao sam da nikad nismo bili centar svijeta.

Uvijek sam pomalo šokiran kada netko kaže da mu se sviđa Oklahoma. U dubini duše znam da je to lako, ali od većine ljudi ne očekujem da ˝skuži˝. Osjećam da Slavonci upravo tako reagiraju kad im kažem koliko mi se sviđa Osijek. Ali, meni je Slavonija savršena europska verzija Oklahome: ravna, otvorena, ruralna i pristupačna, samo bez kauboja i bizona.

Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a