Doviđenja, djeco!

Zna se da su Hrvati skloni obaranju rekorda. Prema prvim podacima Državnog zavoda za statistiku u prošloj smo godini srušili još jedan, nažalost loš: nikad gori prirodni prirast stanovništva. Lani se rodilo 39 596 djece, a umrlo je 52 427 ljudi. Kao da je u 365 dana nestao jedan omanji grad.

Kako zaustaviti zastrašujući trend? Pitanje je to na koji nije pronađen odgovor od 1991., otkada se vode statistike. Ne moramo biti demografi i stručnjaci kako bismo shvatili da ne postoji prava populacijska politika, tj. da se ona provodi selektivno i da ne postoji konsenzus vladajućih bez obzira na političko porijeklo.

Pa, u čemu je problem?

Vrlo laički i površno rečeno, u Hrvatskoj obitelji, i pri tome mislim na sve vrste obitelji, nisu dovoljno zakonski zaštićene, podržavane i poticane. Zapravo, jednostavno: u tom pogledu potrebna nam je pozitivna diskriminacija. Ne slažete se, a zaposleni ste? Zapitajte se samo tko će raditi i osiguravati normalno funkcioniranje države kad budete u mirovini. Naravno, postavlja se i pitanje iskorištavaju li određeni ljudi već postojeće povlastice i hoće li najmlađe generacije samo nastaviti ionako već negativnu statistiku nezaposlenosti.

Gospodarstvo, bitan faktor

Vraćamo se, dakle, uvijek na tu jednu bolnu točku - hrvatsko gospodarstvo. Kojim sredstvima uopće poticati obitelji ako nam ih ono ne osigurava? Što radimo krivo ako dosadašnja ulaganja nisu ili su tek neznatno pomogla? To je nova tema i drugo pitanje za stručnjake, da ne zakoračim i u to područje

....ali ne i jedini.

Dakle, gospodarstvo očito nije odlučujući faktor. To dokazuje njemački primjer – jer ni tamo stvari ne stoje bolje kad govorimo o natalitetu. Jedna od gospodarski najrazvijenijih zemalja svijeta bilježi desetljećima sve manji broj rođenih. Zasad svoje probleme rješava uglavnom sve većim useljavanjem stranih državljana. Iako država već nekoliko godina ulaže goleme iznose u raznorazne povlastice za sve one s djecom te po tome čak prednjači, priželjkivani rezultati izostaju.

Zaštititi žene, majke, radnice

U Njemačkoj postoji problem druge, rekla bih modernije, prirode. Mnogima djeca više jednostavno nisu pri vrhu prioriteta. To nije toliko problem, koliko je životna odluka. Ali puno je i onih koji žele djecu, no zbog sve većeg opterećenja izazvanog poslom, nefleksibilnog radnog vremena i opće nesigurnosti misle da ne bi bili dobri roditelji. To se pogotovo odnosi na žene.

Ujedno je obeshrabrujuća činjenica da žene za svoj rad nisu plaćene jednako kao muškarci. Postotak visokoobrazovanih je veći među ženskom populacijom, a svejedno su plaće muškaraca daleko više. Kako onda spojiti donekle (financijski) zadovoljavajući posao i osigurati vrijeme za majčinstvo? Ne želim ni diskriminirati muškarce – i oni danas mogu preuzeti veliku ulogu u brizi za djecu. S naglaskom na mogu jer su još uvijek rijetki slučajevi da očevi preuzmu u potpunosti ili velikim dijelom sve ono što majke čine. Zapravo, vrlo je slična situacija i u Hrvatskoj.

Kakva promjena u društvu?

Kao i mnogo puta do sad, možemo zaključiti da se vremena mijenjaju, ali ne nužno i mi u njima. Potrebne su promjene u glavama zakonodavaca, poslodavaca, najmodavaca, ma svih nas. Treba nam dobra populacijska politika, a već doneseni zakoni nisu tu da bismo ih ignorirali. Jer, željeli ih ili ne, voljeli ih ili ne – u ovom slučaju je izlizana fraza nepobitna istina: djeca jesu naša budućnost.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga.

*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a