Fašnički blues

Moram priznati jednu stvar koju većina vjerojatno neće razumjeti: nisam baš najveći ljubitelj karnevala, fašnika, kakogod ga nazvali. Istina, djetinjstvo sam provela u zemlji s jednim od najpoznatijih i najvećih karnevala na svijetu, onom u Kölnu. Zadnjih šesnaest godina živim blizu jednog od najsimpatičnijih hrvatskih fašnika, onog u Samoboru. Ali nikad me nije zahvatilo karnevalsko raspoloženje.


Moj najdraži dio karnevala u obje zemlje je isti: veselim se jednom godišnje krafnama, nekako u to doba imaju drukčiji, posebniji okus. I to bi otprilike bilo to. Samo maskiranje me nikad nije pretjerano privlačilo, čak ni u djetinjstvu. Sviđalo mi se šarenilo kölnske povorke, opuštena atmosfera, ples na ulici, ali što sam bila starija shvaćala sam da nerijetko atmosfera postane preopuštena uslijed velikih količina alkohola.


Kölle alaaf


Tim povikom još od Srednjeg vijeka pozivaju se maškare u Köln. U glavnom gradu Sjeverne Rajne-Vestfalije svake godine ih se okupi nekoliko stotinu tisuća. Karneval se tako razvio i u dobar posao.  U 2012. jedna konzultantska kuća procijenila je da od 11. studenog, početka karnevala, sve do Pepelnice svi uključeni u fašnik – kafići, restorani, hoteli –  zarade ukupno preko 460 milijuna eura. Ni popratna industrija – prodaja maski, šminke i kostima –  ne prođe loše: njihov zarada se kroz čitavu godinu popne i na 300 milijuna eura.


Rijeka, centar Hrvatske


U vrijeme petog godišnjeg doba Rijeka postaje centar Hrvatske.  Tamošnji karneval se polako razvija u jednu veću europsku, čak međunarodnu priču. Povorku u kojoj svake godine sudjeluje preko 20 tisuća maškara dođe pogledati pet puta više posjetitelja, uglavnom iz regije, ali čak i iz dalekog Japana. Nije to više samo lokalna zabava, već je treba gledati i kao priliku za razvoj turizma u  lučkom gradu. Dobro znamo da takvih događaja izvan glavne sezone u Hrvatskoj i nema previše.


Očuvati tradiciju


Osim simpatičnih vrtićaraca i najmlađih školaraca u maštovitim maskama, riječki karneval krije još jednu posebnost – ne zaboravljaju na tradiciju, u čitav događaj uključeni su i Zvončari. Bučnom zvonjavom, povicima, u životinjskim maskama tjeraju zle duhove zime i prizivaju dolazak proljeća. Pozitivna poruka za kraj duge, hladne zime – ono što nam svima treba, bili maskirani ili ne.


Maske na jedan dan


Sad kad razmišljam o tome dan nakon karnevala, mislim da ništa nemam protiv samih maškara kao takvih nego glavnog mota gotovo svih karnevala: budi što hoćeš i radi što hoćeš na jedan dan. Ipak, draži su mi oni koji masku nose na jedan dan, skinu je i vraćaju se "normalnom" stanju. Njih puno lakše prepoznajem, a i čine puno manju šteto nego oni koji masku nose svaki dan.


-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga.


*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a