Međunarodna razmjena okusa

Svako moje putovanje u Argentinu podrazumijeva da ću ponijeti svojoj obitelji ono hrvatsko čega su se najviše poželjeli. Otkako čuju da je karta u džepu, popis želja svakim danom postaje sve duži. A po povratku, po istom principu, ponesem svojim argentinskim prijateljima natrag u Hrvatsku nešto od željenih tamošnjih okusa.

Živjeti daleko od mjesta gdje je čovjek odrastao znači i to da će mu nedostajati okusi iz djetinjstva. Stvari kojih se gotovo i ne bi sjetio kad ti nisu dostupne, postanu prave poslastice kad ih se dočepaš.

Slatko i slano


Suhomesnati proizvodi poput slavonskog kulena ili kobasica su među najtraženijima na listi želja. Treba ponijeti i koju litru rakije koja će se tamo popiti samo za posebne događaje. Naš famozni dodatak jelima s povrćem, pogotovo pikantni ili onaj za meso, jako će se dobro uklopiti u argentinsku kuhinju. Sestra mi je posebno naručila onaj vitaminski napitak od limuna, a tradicionalne hrvatske bombonijere uvijek su dio putne prtljage na putu za Buenos.

Na povratku popis je potpuno drugačiji. Dulce de leche  - tradicionalni argentinski slatki namaz, poznat kao mliječna karamel krema, osigurat će mi duga prijateljstva u Hrvatskoj. Ekipi s posla ponijet ću Alfajores – slasticu punjenu s dulce de leche. Moram ostaviti dovoljno mjesta u kuferu i za yerbu mate – to je mate čaj koji se pije s posebnom posudicom i slamčicom i poput rituala je dio svakodnevnice Argentinaca, pa i šire.

Neka druga vremena


Do nekih 5 godina unatrag kada sam putovala u posjet svojoj obitelji u Argentinu, od osobnih stvari bih ponijela samo par komada odjeće. Kufer bi bio krcat darovima i suvenirima iz Hrvatske. Jednom sam čak od odjeće ponijela samo to što sam imala na sebi. Računala sam na sestrinu odjeću za prvih nekoliko dana, a onda bih malo pomalo napunila kufer novim odjevnim predmetima – jer su tamo bili jeftiniji.


Posljednjih godina nosim stvari koje si moji u Argentini ne mogu priuštiti, ili stvari koje su puno jeftinije u Hrvatskoj nego u Argentini. U kuferu se nađe barem jedan par obuće za svakoga. A ja moram ponijeti sve što će mi biti potrebno jer više ne računam s tim da ću tamo obnoviti svoju garderobu.


Popis gastronomskih želja


Par tjedana prije puta već je dogovoren jelovnik za prvi dan. Ono čega sam se najviše poželjela bit će spremno prije nego što moj avion sleti u Buenos Aires. Da budem realna, većinu toga mogla bih si i sama pripremiti u Zagrebu, ali sve je nekako finije kada se pripremi u obiteljskoj kuhinji.


Kako ću sletjeti rano ujutro, prvo što ću okusiti bit će tradicionalne facturas – razna slatka peciva. Mamin matambre – mesna rolada punjena povrćem, bit će svakako na vrhu menija. Potom, najčešće jelo zasigurno će biti asado – argentinski roštilj pod palicom muškog dijela obitelji. Meso, pogotovo govedina, zaista ima drugačiji okus u Argentini. Tamo se jedu i iznutrice koje samo pravi majstori znaju pripremiti.


Uz okuse koji podsjećaju na život u roditeljskom domu i bezbrižno djetinjstvo, ono najvažnije ipak je dobro nahraniti dušu uz voljene osobe - kojih se čovjek  jako brzo zaželi nakon svakog povratka u novi dom.

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko
španjolske verzije ovoga bloga.



*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a