Juha i moć

Prije nekoliko tjedana upoznao sam gospođu koja često posluje s američkim pravnim tvrtkama. Istaknula je, u više navrata, da su Amerikanci pošteni, pristojni i puni razumijevanja. Rekla je, recimo, ovo: Znate, oni kažu hvala, ili dobro obavljen posao. Ako i postoji kakav problem, lako ga riješimo. Nisam mogao vjerovati koliko ju je iznenadilo što se svi problemi mogu riješiti.

Postupno sam počeo primjećivati da je kompromis među Hrvatima zaista rijetka pojava. Uzmimo za primjer običnu juhu. Juhu? Da, juhu.

Kuhinjski spor

Svaki dan, svakog ljeta, prisiljen sam pojesti tanjur vruće juhe, iako uopće ne želim pojesti tanjur vruće juhe. Na obali je 38 Celzijevih stupnjeva, u kuhinji u kojoj jedemo još i više, a unatoč tome preda mnom se svakodnevno nađe juha. I ja je pojedem. Jedan tanjur, na brzinu.

Za mene, tu postoje dva problema. Prvenstveno, moram jesti vruću juhu u vrućoj prostoriji, što nije nimalo ugodno. Potom, mnogo će juhe, koju neću pojesti, ostati za kasnije. I konačno, moja se punica mora mučiti u uzavreloj kuhinji kako bi skuhala juhu koju ne želim jesti.

Ručati se mora

No sudeći po mojoj punici, ručak nije ručak bez juhe, i eto. A svatko mora ručati. Kao da normalan meni svih jestivih stvari na svijetu otvara i zatvara - juha. Da vidimo: postoji juha, i onda neke druge stvari koje nisu toliko dobre, tako da jednostavno moramo jesti juhu. Čak sam predložio da ja skuham ručak, kako bih došao do obroka koji ne podrazumijeva juhu u srpnju. Rečeno mi je da TO ne bi bio ručak.

(Ne)zadovoljavajući rezultat

To je pitanje tvrdoglavosti. A ja sam došao do zaključka da mnogi u Hrvatskoj upravo tvrdoglavošću demonstriraju vlastitu moć ili važnost. Pristaneš li na kompromis, to samo pokazuje da si slab ili izlišan. Neovisno o tome je li krajnji rezultat nezadovoljavajući za sve, ili to ipak nije, moraš biti svojeglav i uporan kako bi svima pokazao tko je gazda.

Uzurpator

To je kao kad moja punica zna da ja nikada neću kuhati juhu ljeti i da, dok god juha = ručak i ručak = juha, ona će biti ta koja kuha. Juha osigurava da nikada neću uzurpirati njezino mjesto u kuhinji. Zašto se ne bismo izmjenjivali? Dijelili odgovornost?

Studentsko pitanje

Još je gore kad se nađeš na poziciji autoriteta - tvoji podređeni često će reagirati samo ako im pokažeš da ne pristaješ na kompromise. Nitko ne želi dijeliti odgovornost. Za primjer možemo uzeti Sveučilište. Kad sam počeo predavati, svi su mi govorili da sam previše popustljiv, previše spreman na kompromise, da moram biti strog. Zanemario sam to, vođen pretpostavkom da će studenti doći na nastavu i biti motivirani za rad jer je njima samima u interesu diplomirati. Pogodite tko je bio u pravu. Trebao sam poslušati druge. Svi su oni, naposljetku, u jednom trenutku bili hrvatski studenti. Ja nisam.

Mali bogovi

Razmislite. Gotovo sve ono što frustrira svakoga u Hrvatskoj ima nekakve veze s duboko ukorijenjenim, arbitrarnim pravilima, koja su osim toga često i čudna i besmislena. Pravila koja rijetko kad odražavaju želje i potrebe onih na koje utječu ponajviše. I upravo tako tvorci tih pravila i njihovi provoditelji demonstriraju svoju važnost. To je ono što sve te male bogove čini uzvišenima.


Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.

*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a