Hrvatski Beč

Nova godina donosi pozitivne promjene – Glas Hrvatske tako će s vremena na vrijeme predstaviti nekog gosta blogera. Upravo je meni pripala čast da ugostim prvoga. Novinar Michael Ellenbogen je Bečanin, sin Hrvatice i strastveni zaljubljenik u svoju drugu domovinu. Prvi put ju je posjetio u dobi od dvije godine, kad je s obitelji ljetovao na Silbi... I već 50 godina se onamo vraća svakog ljeta. Tu je ljubav pretočio i u knjigu na njemačkom jeziku “Silba ili godišnje putovanje u raj”. No danas nam pokazuje svoj rodni grad u novom svjetlu – otkriva tragove hrvatske kulture i povijesti u austrijskoj prijestolnici.


U šetnji najraskošnijom ulicom dunavske metropole, takozvanim Ringom, pri pogledu na poznate reprezentativne bečke građevine poput Parlamenta, Hofburga, Rathausa ili Sveučilišta rijetko kome bi palo napamet da su te gradske znamenitosti sazdane od mramora i granita iz dalmatinskih i istarskih kamenoloma.


Dopremanje većih količina blokova vapnenca iz Hrvatske u Beč omogućila je tek izgradnja pruge na relaciji Beč-Trst. Naravno, to je vrijedilo i za trgovinu drugom vrstom robe poput vina, mesa, žitarica pa čak sve do namještaja. Pruga je značila brz način prijevoza robe do glavnog grada Beča.


Hrvatsko porijeklo mramora otkrije se tek pri pozornom pogledu na arhitektonske detalje građevina. Tako su, primjerice, propovjedaonica, brojni oltari i kipovi u Votivkirche, Zavjetnoj crkvi, načinjeni od kamena s istarskog poluotoka, iz Grožnjana i Medulina. I pojedine građevinske elemente Burgtheatera kao i obližnjeg Muzeja umjetnosti te Prirodoslovnog muzeja čini kamen Marlera, posebna vrsta vapnenačkog mramora.


Kvaliteta vapnenca iz ove sjevernojadranske regije osvojila je i jednog od najvažnijih predstavnika klasicizma u arhitekturi u 19. stoljeću, Theophila von Hansena, koji potpisuje izgradnju austrijskog Parlamenta. U jednom svom predavanju 1878. godine istaknuo je kako su dopremljeni kameni blokovi izrezani točno u milimetar, a za njihov transport brinuli su se čak sami hrvatski kamenoresci. I stepenice, stupovi te vijenci Rathausa, Gradske vijećnice, maštovito su izrađeni od tvrdog istarskog vapnenca. Pri izgradnji Hofburga koristio se vapnenački mramor, među ostalim, iz poznatog kamenoloma u Pučišćima na Braču.


Jedna vrsta prethodnika hrvatskih restorana početkom 20. stoljeća bili su dalmatinski podrumi u Beču, koji su u to doba u većem broju „nikli“ u ulicama "Tiefer Graben" i Naglergasse. Niska ulazna vrata i dan danas podsjećaju na lokale u kojima se točilo dalmatinsko vino.


Ali nisu samo hrvatski kamen i vino ostavili duboke tragove u Beču, već i obrazovne ustanove poput nekadašnjeg Collegium Croaticuma čiji je dom između 1624. i 1783. bila ulica Schönlaterngasse. Poznati hrvatski naučnik  Ruđer J. Bošković znanstveno je djelovao na starom Bečkom Sveučilištu. Spomen-ploča na trgu Ignaza Seipela podsjeća na razdoblje između 1756. i 1763., u kojem je Bošković radio na svom najpoznatijem djelu "Teorija prirodne filozofije". Na kraju, posjet Spittelbergu ili šetnja ulicom Fassziehergasse vode vas na put kroz vrijeme i vraćaju u 16. stoljeće kada je ovdje nastalo prvo hrvatsko naselje, tada još pred vratima Beča, poznatije pod imenom "Krowotendörfel", odnosno "hrvatsko selo".



-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga.

*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a