Djela od Allaha, djela od Šejtana

Dragi Meho,

ne znam jesi li živ i ako jesi postoji li mogućnost da vidiš ovo pismo na Sandžaku. Ne znam ni to sjećaš li se kako smo sjedili oko logorske vatre prije 25 godina, otprilike u ovo vrijeme, u onom boriku pored Titogradapodgorice. Ne znam zašto ti je jedan sin zastavnika JNA iz Zagreba postavio pitanje: Meho, što ti misliš o Salmanu Rushdieu?

Bio je to možda zaista samo dokon đakon koji jariće krsti. Nije on bio, koliko mi je poznato, u onoj grupi koja je direktno odgovarala kasarnom oficiru za bezbednost, kontraobavještajcu koji je od tih vojnika tražio da provociraju sve i osluškuju bilo provociranih. Bilo je to godinu dana nakon izlaska Sotonskih stihova kada si na to pitanje odgovorio: Ne razumiješ ti to, Neno!

On se nije smeo već je zabio dublje: Da li bi ti ubio Salmana Rushdia? Da li bi ubio djecu i žene zbog vjere?

Ne razumiješ ti to, Neno, i nemoj pričati o nečemu što ne razumiješ!

Nakon toga svi su utihnuli a ja sam razmišljao o svojim prijateljima Albancima koje je jedan oficir dan ranije tjerao da pred njim jedu slaninu koju su oni odbijali za doručak.

Ipak ne znam, Meho, ni četvrt stoljeća kasnije što se tu ima razumjeti. Kada mi je s 13 godina susjeda rahmetli Nerma u ruke dala Kur'an nisam ga cijelog razumio iako sam čitajući osjećao kako ta knjiga kao i svaka sveta knjiga ima veze s čovječnošću, ima veze sa sućuti koju sam vidio kod Nerme koja je dijelila svaki svoj obrok, ma koliko bio skroman, ako sam rekao da sam gladan a nutkala me i ako nisam.

Bilo je kod nje uvijek lijepih riječi. Lijepa riječ i isprika vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje. Lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu.

Naučio sam i od Nerme kako postoje samo loši i dobri ljudi ili bar dobra i loša djela… od Allaha ili od Šejtana. I već tad mi je bilo jasno da pravi vjernik ne oduzima život.

Danas više sumnjam nego što vjerujem, više su mi bradati bogovi smiješni nego strašni. A ti, ako moliš, moli za one koji su voljeli one nedužne pariške žrtve, moli i za onih 500 džihadista u Francuskoj, za one nedužne Židove iz supermarketa i onih ostalih 300 tisuća u Parizu što se boje, moli za ono dijete koje su morali skloniti u mrak hladnjače tog supermarketa, za 1000 francuskih boraca u Siriji i za sve njihove neprijatelje koji ih preko ekrana neutraliziraju, za milijune Arapa koji se moraju dokazivati da su oni dobri, za palestinske izbjeglice koje se smrzavaju u šatorima, moli se za nemoćne za koje političari sućuti nemaju… Moli za njih bar ti da im srce ne obuzme mržnja koja nikad nikome nije donijela mir. A kažu mi da bez mira nema ni boga kako god se on zvao. Eto, nadam se da još imaš ljubavi prema sebi, salaam alaikum Mladen


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a