Dijaspora u Domovini 2014.

Na kraju godine nekako volimo podvlačiti crtu, analizirati što smo napravili u tekućoj godini ili, još važnije, što smo propustili napraviti. A toga uvijek ima napretek. Ponekad rezultati znaju biti baš porazni, ali ne i kada je riječ o suradnji Hrvatske i dijaspore. Zato sam se odlučila pozabaviti važnim događajima dijaspore u Hrvatskoj. I, ne biste vjerovali, stvari zaista idu nabolje.

Posljednjih godina sve više Hrvata odlazi iz zemlje u potrazi za novim prilikama, to svi znamo. Ali istodobno mnogo mladih ljudi diljem svijeta, od Australije do SAD-a, sanja prvi susret s Hrvatskom, zemljom svojih predaka. Oni stariji, koji su davno morali otići trbuhom za kruhom,  proživjeli su život u nepresušnoj čežnji za Hrvatskom. Golemu nostalgiju, unatoč nepremostivim objektivnim barijerama, nekako su uspjeli prenijeti i na svoje potomke. I baš oni, zapravo klinci između 20 i 30 godina, danas dolaze u Hrvatsku. Taj posjet im je ostvarenje životnog sna.

Jedno srce

Ove sam godine na vlastitoj koži osjetila da je hrvatska dijaspora zaista jedno srce. Bilo da se radi o mladima koje žive u Australiji, Čileu, Kanadi, Angoli ili Argentini. Svi su kucali u istom ritmu toga slogana ljetos, tijekom šest dana trajanja III. hrvatskih svjetskih igara. Sportsko amatersko natjecanje u raznim kategorijama bilo je sjajna prilika, zapravo više opravdanje da se mladi Hrvati iz cijeloga svijeta okupe u Zagrebu. U organizaciji Hrvatskog svjetskog kongresa mnogima je to bio prvi susret s Hrvatskom. Koliko god to možda zvuči čudno iz perspektive domovinskih Hrvatske, doživjeli su ljubav na prvi pogled. Neki su čak i ostali.

Ured koji djeluje

Iako je osnovan tek prije dvije godine, s prvim danima 2014. počeo je s ozbiljnijim aktivnostima Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Dok su mnogi kritizirali osnivanje Ureda, doživljavajući ga kao daljnje gomilanje novih radnih mjesta u državnoj administraciji, on se pokazao kao prijeko potrebna institucija. Napokon netko sustavno iz državnih službi brine o dijaspori. U sklopu ureda djeluje i Ured dobrodošlice, mjesto na kojemu povratnici, bez obzira na blagodati Interneta, mogu doznati prijeko potrebne informacije o povratku u Domovinu. Eh, da je barem postojao prije 11 godina kada sam došla posve neinformirana i neorganizirana. Vjerujem da bi mi preseljenje bilo puno lakše.

Sve adrese na jednom mjestu

U suradnji Državnog ureda i brojnih iseljeničkih udruga svijetlo dana ugledao je prvi cjeloviti Adresar Hrvata izvan RH. U njemu se nalaze institucije, organizacije, ali i poduzetnici hrvatskih korijena diljem svijeta. Osobno sam upoznala poduzetnika iz Čilea koji je preko Adresara uspostavio kontakt s tvrtkom iz Austrije i uspješno su proširili poslovanje.

Kongres iseljenika

Krajem lipnja u Zagrebu je održan znanstveno-stručni skup Hrvatski iseljenički kongres na kojem su sudjelovali ugledni ljudi iz dijaspore s ciljem da osmisle i potaknu izradu nove strategije prema iseljeništvu. Također žele raditi na umrežavanju 2,5 milijuna hrvatskih iseljenika diljem svijeta i koristiti goleme razvojne, kulturne i demografske potencijale koje ima hrvatska dijaspora.

Izdvojila sam samo nekoliko događaja, ali veze su iz godine u godinu sve dublje. Na relaciji Domovina – iseljeništvo stvari su se počele mijenjati. Suradnja je uspostavljena. Postignut je konsenzus da Hrvatska i dijaspora moraju zajednički djelovati.

I, naravno – s istim ciljem pokrenuli smo interaktivni portal glashrvatske.hrt.hr.




Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.