Blog-ventura

Došlo je i do toga – post o starim postovima. Prije otprilike godinu dana, počeo sam pisati blog za HRT i Glas Hrvatske. Pomislih stoga da bih se mogao osvrnuti na tri čitateljima omiljena posta. Pogledajmo što se promijenilo u mojem razmišljanju ili u državi otkako sam ih napisao.

Hrvatska krivnja u hrvatskom srcu

Treći post po popularnosti ove godine nosi naziv “Hrvatska krivnja u hrvatskom srcu” (slobodniji prijevod s engleskog). U njemu sam uvjeravao da ne postoji ništa izvorno loše kod Hrvata; iako, mnogi ovdje misle da su Hrvati lijeni. Umjesto toga, ponudio sam objašnjenje prema kojemu najveći ovdašnji problem leži u nedostatku pravih poticaja za one koji su voljni pokušati. Zašto pokušavati kad ishod uglavnom ne ovisi o uloženom trudu i vrijednosti vaših ideja.

Tramvaj pun heroja

Slijedi drugi najpopularniji post (isto na engleskom) o tome kako je moja žena (ahm, frendica) ostavila torbu u tramvaju i, začudo, dobila je natrag. SA SVIM STVARIMA UNUTRA!! Naravno, ovo i nije toliko čudno u Zagrebu. Ljudi su ovdje jednostavno... ljubazni? Iskreni? Obzirni? Suosjećajni? U svakom slučaju, zbog ovakvih je stvari život u Zagrebu odličan! Pogotovo u usporedbi s mjestima u Americi gdje sam živio.

Biti Splićanin

Top post 2014  je onaj u kojem sam sanjario o tome kako je to biti rođen i odrastao u Splitu. Ali zapravo, to je post o (ne)zadovoljstvu time odakle si potekao. A svi znamo da su Splićani vrlo zadovoljni time što su iz Splita (što vam i kažu, često!) U Hrvatskoj postoji određen ponos rodnim mjestom, kakav se može susresti u mnogim područjima. To je vrlo različito od mojih iskustava u Americi. Mislim da razlog tome ponosu leži djelomično u tome što neke obitelji u dotičnim mjestima žive stotinama godina.

Poznajem jednog Splićanina čije obiteljsko stablo seže u 16. stoljeće. Obitelj jednog drugog prijatelja, iz Imotskog, poznaje drugu tamošnju obitelj već 400 godina! Moja rodna Oklahoma postoji, kao savezna država, tek 107 godina, a vrlo malo obitelji ondje živi toliko dugo.

Ako vaša obitelj ne živi u Hrvatskoj stotinama godina, nema veze - život u zajednici s ljudima čija obitelj jest ima sve simptome zaraze. Njihov raširen osjećaj pripadnosti i povijesti potiče stvaranje sličnih osjećaja prema zajednici. Život u Americi često se čini nepostojanim i kratkotrajnim. Privrženost koju Hrvati gaje prema svom rodnom mjestu kontrast je hirovitosti tehnološkog doba.

Hvala

Kako bilo, nadam se da većina vas i dalje uživa u blagdanima. Hvala vam na čitanju, lajkanju i komeniranju u ovoj godini. Bilo je zabavno!

____________________________________________________________________________
Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.