Tajna darivanja

Praznici i blagdansko doba, općenito onaj dio godine koji pretpostavlja okupljanje većeg broja ljudi oko neke tradicije... To su ti dani kada kao osoba odrasla u iseljeništvu najčešće primijetite i osjećate razlike između kulture iz koje potječete i one u koju ste se doselili. Naravno, adventsko doba i Božić su nekako vrhunac tih dana – barem iz dječje perspektive.


Prošle godine u ovom blogu sam pisala o običajima na dan svetog Nikole – možda se sjećate da u Njemačkoj, zapravo u Bavarskoj, Krampus još uvijek ima zapaženu prvotnu ulogu, dok su se u Hrvatskoj čak i šibe pozlatile. No, u samoj srži zapravo se radi o istoj tradiciji, kod nas su se samo neki dijelovi izgubili putem. I sam Božić slavimo na vrlo sličan način. Ipak, postoji jedna razlika u darivanju, točnije o običaju koji mi u domovini nikad nismo ni imali. Barem koliko ja znam.


Svi za sve


Riječ je o običaju koji je zastupljen uglavnom u zemljama Zapadne Europe i u dalekom SAD-u. U njemačkom govornom području ta tradicija zove se “Wichteln“...ali mislim da će vam svima biti poznatiji naziv na engleskom jeziku – “Secret Santa“. U prijevodu, tajni Djed Božićnjak.


O čemu se tu radi? Običaj je da u predbožićno vrijeme svaka osoba iz jedne grupe ljudi daruje neku drugu osobu iz tog društva – bilo da je riječ o školskom, fakultetskom, poslovnom, obiteljskom ili prijateljskom krugu ljudi. Izvlačenjem papirića s imenima ljudi svatko dobije određuje se koga darujete, i naravno, držite u tajnosti koga ste izvukli.


Sami darovi su simboličke prirode, nisu velike materijalne vrijednosti i nerijetko su plod nečije kreativnosti i mašte. Svatko dobije jedan poklon, svatko daruje jedan poklon – i svi su sretni.


Skromnost nam često nije vrlina...


Kod nas se takvi mali znakovi pažnje često pretvaraju u pretjerivanje koje si većina ne može priuštiti. Zapravo, još bolje, mi se svi međusobno darujemo – i svi imamo poveći kruga prijatelja, obitelji i poznanika. Da se razumijemo, i ja volim poklonima obradovati druge. Namjere nam nisu loše, ali imam osjećaj da, iako nas sa svih strana na to podsjećaju, ponekad zaboravimo da bit Božića nije u darovima, barem ne onima materijalne vrijednosti.


...ali ljubav prema ljudima jest


No, imamo i mi asa u rukavu. Ono što se meni posebno sviđa kod Božića u Hrvatskoj jest da ljudi jedni drugima poklanjaju ono najvažnije – vrijeme i svoje društvo. Poznato je da se na sam Božić okuplja obitelj, a dan kasnije, na Štefanje, posjećuju vas dalji rođaci i prijatelji, ili vi njima idete u posjete. Ponegdje to vrijedi i za treći dan Božića, Ivanje. I to je tako otkako ja pamtim Božiće.  Nadam se da ta tradicija nikada neće iščeznuti.


-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga.