Tko je ugasio svjetlo Imunološkom?

Počeci proizvodnje vakcine u Hrvatskoj vežu se na 1890.godinu kada je dr. Schlick osnovao Zavod za proizvodnju animalne limfe u Bjelovaru. Godine 1893. Kraljevska zemaljska vlada preuzima taj Zavod i premješta ga u Zagreb. Ta ustanova je temelj današnjeg Imunološkog zavoda, a te je godine izrađen i novi Zakon o cijepljenju protiv velikih boginja.

Od 1914. godine dr. Gutschy proizvodi cjepivo protiv trbušnog tifusa, paratifusa i kolere. Koncern 1918. godine započinje proizvodnju protiv bjesnoće, a 1923. godine kreće proizvodnja antitoksičnog defteričnog seruma. Ubrzo kreću i radovi na proizvodnji seruma protiv ugriza zmija. Izvrsnost preparata potvrđuje suradnja i isporuka istog tvrtki Behring-Werke u Njemačkoj. Nakon 2. svjetskog rata Imunološki počinje proizvodnju cjepiva protiv tetanusa i difterije koja ulaze u obavezan program cijepljenja. Za omladince na radnim akcijama i vojsku proizvodi se cjepivo protiv tetanusa i trbušnog tifusa, a 1962. godine kreće proizvodnja žive vakcine od virusa influence tip A i B. Godine 1963. počinje proizvodnja cjepiva protiv poliomijelitisa.


Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Godine 1968.godine počinje proizvodnja cjepiva protiv morbila sa sojem Edmonston Zagreb. Licenca ovog cjepiva ustupljena je Institutu Merieux u Francuskoj, Swiss Serum Institutu u Bernu, Smith Klind Beecham u Belgiji, Behring Werke u Njemačkoj i Serum Institutu u Indiji.

Slijedi proizvodnja cjepiva protiv rubeole i paratifusa na diploidnim stanicama čiji se niz završava cjepivom protiv velikih boginja čime je uspješno suzbijena epidemija 1972. godine.

Imunološki je među prvima započeo proizvodnju prirodnog interferona protiv HPV-a, najraširenije spolne zarazne bolesti. Krajem 70-ih kreće proizvodnja lijekova iz krvi zbog čega je Zavod proglašen strateškom ustanovom. Proizvodi iz plazme nazivaju se medicinska nafta-tolika je njihova vrijednost. U kirurškoj primjeni kod svih izljeda i rana uvedeno je pravilo simultanog davanja cjepiva i humanog imunoglobulina protiv tetanusa. Nabrajajući cjepiva koja je Imunološki desetljećima proizvodio vidimo da su neke bolesti gotovo iskorijenjene, a naraštaji ljudi zdravi su zahvaljujući svim djelatnicima  iz Imunološkog.

Zavod proizvodi i visoko vrijedne humani imunoglobulin protiv hepatitisa kao i protiv rabijesa, čija je osnovna sirovina opet plazma dobrovoljnih davatelja.

To je samo dio povijesti koji Imunološki zavod ima iza sebe i pokazuje koliko je ta tvrtka, ili firma za svaku normalnu zemlju i svaki zdravstveni sustav bitna. Da stvar bude gora, ta tvrtka je u stopostotnom vlasništvu države, a država ni sama ne zna što bi s tom tvrtkom.


To da nije tragično, bilo bi smiješno. Ali pokazuje da političke elite, od bilo kud da dolaze, neće slušati pametnije od sebe i konačno u takve firme staviti pravi menadžment koji bi znao upravljati tvrtkom, projektima i ljudima, a ne dovesti tvrtku 2009.godine na rub likvidacije i ljudske gluposti.


Tragično je to što takva firma može zarađivati milijunske svote i prehranjivati ne samo ljude u Imunološkom zavodu, već i pola Hrvatske mogla bi od toga živjeti. Zamislite da u vrijeme rata u Hrvatskoj nismo imali Imunološki zavod, tko bi proizvodio sva antitijela i sva ostala cjepiva, plazmu, krvnu plazmu i sve dodatke?!


To pokazuje još jedan problem – da ne razmišljamo što će biti s ljudima koji su radili u Imunološkom zavodu, a dvjestotinjak ih je već dobilo otkaze, većina nije vidjela nikakve prihode već 7 mjeseci!


Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Stoga se pitam, kako ti ljudi žive, plaćaju račune i u konačnici egzistiraju u ovom društvu? Malo prije sam naveo da bi ta tvrtka u cijelom svijetu mogla zarađivati i donositi dobit pa mi još uvijek nije jasno zašto to nije moguće i u Hrvatskoj i da li je u pitanju opet zemljište, ili zgrada gdje se nalazi Imunološki zavod, ili su problem neki veliki igrači.


Pa neka se ti veliki igrači međusobno dogovore, ako hoće pomoći jednoj velikoj firmi kao što je Imunološki zavod, kad već političari hodaju u magli i ne znaju što će s time dalje. Za to je odgovorno mjerodavno Ministarstvo i HZZO. Treba li nam se dogoditi još jedan slučaj Kamensko i zakulisne igre raznih ortaka?

Tragedija svega ovoga su ljudi. Oni će izgubiti poslove, pitanje je hoće li ih ikada više naći. Svi su stariji i visokoškolovani, a nemaju izbora tražiti negdje drugdje novi posao jer taj profil ljudi ne može raditi u pekari, trgovini, il drugdje. A nitko se ne pita kako će ti ljudi vraćati kredite i pozajmice, kako će u konačnici oni preživjeti i živjeti.


Nemojmo zaboraviti da su tu i njihova djeca, koja moraju to sve gledati i vjerojatno se pitaju, je li škola toliko vrijedna i zašto idem u školu, ako moji roditelji koji su visokoobrazovani nemaju gdje raditi u ovoj zemlji.


Isto tako volio bih svim političkim djelatnicima reći – Sram Vas bilo, što to radite od ljudi koji spašavaju državnu imovinu, a bogme i Vaše živote!

I samo za kraj, u Njemačkoj bi sigurno pola zemlje izašlo na ulice zbog propadanja jedne takve velike firme, a siguran sam da Vlada i Savezni parlament ne bi dali da ljudi budu i dva tjedna bez plaće, a kamoli šest mjeseci.

Još imam stotinjak upitnika i uskličnika nad glavom. Ovaj blog završavam s gorčinom na ustima jer nemojmo zaboraviti, kako ljudi koji tamo rade nisu dobili 7 mjeseci ni kune svoje zarađene plaće.

Zdravi i veseli bili od Vašeg Hrvoja.