Isti kao svi

Ja sam Antonio Hrvoje Belamarić. Novinar sam već 18 godina. Počeo sam raditi na Radiju 101, uređivao sam emisiju Rezolucija. Potom sam došao na HRT, gdje sam ponudio emisiju Normalan život. Što sam time htio reći? Osobe s invaliditetom, bez obzira na svoje poteškoće i invaliditet, mogu biti normalni u duhu. Ovaj blog pisat ću svaki tjedan iz svoga sjedećeg pogleda na zanimljiv životni put kotrljajućeg invalida.

Pisat ću o raznim temama, dogodovštinama, glupostima, bizarnostima i porocima života. Ali bavio bih se i nekom temom u ovom blogu.

Na moju sreću, ili žalost, u Hrvatskoj što se tiče osoba s invaliditetom ima pregršt tema, zanimljivosti, ideja i gluposti. Ali kroz kolumnu ću probati provlačiti pozitivne priče koje ću isto tako pronalaziti na internetu, u časopisima i vlastitim svjedočanstvima širom regije, Europe i svijeta, ilustrirajući ih u svojim tekstovima kao dio pozitivnog načina razmišljanja o drugačijem pogledu na naš život. Brinut ću za sve osobe s invaliditetom, ma gdje god bili.

Volio bih kada biste Vi čitali moj blog, a ne kao premijer Zoran Milanović koji govori da ne prati medije. Nadam se da će moj blog čitati svaki tjedan. Ako i neće, printat ću mu i slati poštom na Markov trg.

Želim Vam skrenuti pozornost da možete komentirati blog i sudjelovati u raspravi, bili na kotačima ili ne. Isto tako blog će dobiti svoju inačicu FB stranice, na kojoj ću svakodnevno odgovarati na sva vaša pitanja i nedoumice.

HRT mi je omogućio da pišem ovaj blog i da iz svog kuta probam pokazati kako žive, funkcioniraju i djeluju osobe s invaliditetom te koliko država pomaže osobama s invaliditetom. Pokazat ću i sve apsurdnosti društva koje tobože brine o osobama s invaliditetom. Bit ću oštar, iskren i otvoren. Ali neću štedjeti nikoga – bilo koju vladu, crkvu i ostale koji sudjeluju u zajednici i koji pomažu osobama s invaliditetom, na bilo koji način.

Na blogu neću štedjeti ni same osobe s invaliditetom, a ni udruge, kao ni one osobe koje samo zastupaju osobe s invaliditetom. Ali neću ostati dužan ni oporbi ni svim drugim umjetnicima oko nas. Ali neću skratiti svoj jezik zbog HRT-a ili zbog drugačijeg mišljenja od svog. Uvažavam svako mišljenje i ne mrzim nikoga.

Idući tjedan istražit ću koliko se u posljednjih mjesec dana, na inicijativu emisije Hrvatska uživo zaposlilo novih asistenata u nastavi za osobe s invaliditetom, gdje smo danas i kakva je statistika osobnih asistenata koji pomažu djeci u nastavi.

Imamo saznanja da još mnogo ima djece bez asistenata u nastavi te da ih i neće dobiti do početka drugog polugodišta školske godine. Pokušat ću istražiti gdje su nestala financijska sredstva namijenjena za tu svrhu i kako će krenuti iduća školska godina, jer je sadašnji ministar Vedran Mornar najavio da novca za tu djecu neće biti. Hoće li opet nastradati djeca koja bez asistenata ne mogu svakodnevno pohađati školu?

Tako da ću u svakom blogu imati i temu i priču jedne osobe koju ću interpretirati na svoj način, ali s činjenicama i podacima, kako bih bio aktualan i edukativan, s provjerenim temama i podacima. S ovim prvim blogom htio sam pokazati kako će to izgledati. Dat ću si truda. Do sljedećeg bloga čekam vaše komentare. Lijepi i veseli bili, kao i ja.