Uči, samo uči

Nije lako pratiti tehnološka dostignuća. Razvija se to iz dana u dan. Ali ako hoćemo ostati ukorak s vremenom, neprekidno moramo učiti nešto novo. Čak i ako smo lijeni, prisiljeni smo unaprijeđivati znanja i vještine. Mislim da stara narodna poslovica “Čovjek uči dok je živ” nikad nije bila aktualnija.


Godinama sam pratila izbliza kako nastaju dokumentarci televizijskih kolega. Od pripreme, snimanja, obrade materijala do montiranja – beskrajno dugačak proces. Mislila sam da prilično razumijem  kompliciranu tehniku izrade dokumentaraca koja mi se izvana činila jednostavnom: dogovoriš snimanje, snimiš, montiraš i to je to. No kad sam na vlastitom računalu otvorila tek instalirani program za obradu videa, odmah mi je postalo jasno kako znam da ništa ne znam.


Svima dostupni alati


No i za to ima lijeka. Hvala Internetu. Tutorijali i tečajevi su svima nadohvat ruke, samo nekoliko klikova do prave riznice ljudskog znanja, čak je teško povjerovati koliko bllizu. Bez toga vjerojatno ne bih nikad uspjela samostalno smontirati svoje prve dvije minute video materijala.


Netko je prije nas naučio kako se nešto radi i to dijeli na Internetu. O bilo čemu. Ako hoćete doznati više primjerice o računalnim finesama, ili mehanici, ili obnavljanju starog komada namještaja... Sve to praktički nam je servirano na dlanu. Samo se treba poslužiti.  Internet je zapravo riznica ljudskog znanja. 


Neki su zbog profesije prisiljeni pratiti nove trendove i mogućnosti koje nastaju tehnološkim razvojem. Seminari, tečajevi, predavanja mogu nam itekako začiniti život i unijeti nešto sasvim novo u svakodnevnicu. Iako je znanje novac i u pravilu se skupo plaća, Internet je prepun besplatnih savjeta ili lekcija. Samo treba uložiti vrijeme i “kopati”, drugim riječima treba odvojiti vrijeme i imati nepokolebljivu volju.


Nikad nije kasno


Što se tiče formalnog obrazovanja, ima još puno predrasuda koje se moraju rušiti. Kad sam se doselila u Zagreb, iako sam imala diplomu iz Argentine, s 24 godine sam se odlučila upisati na faks. Nije mi, doduše, bilo nimalo ugodno studirati s brucošima. Na predavanju iz etnologije kolegica mi je bez pardona rekla da sam prestara za fakultet, da mi nije mjesto među osamnaestogodišnjacima, neka se ostavim uzaludnog posla.


Uopće nisam uspjela shvatiti u čemu je bio problem. Iz fakultetskih dana iz Argentine čuvam prelijepe uspomene na najbliže kolege. Četvero nas je bilo više manje istog godište, dok ih je troje bilo od 15 do 25 godina starije od nas. To su bile osobe koje nisu imale priliku studirati “kad im je bilo vrijeme” pa su upisale fakultet kada im se ukazala prilika. Oni su je iskoristili. Završili su fakultet i otvorili si nove profesionalne mogućnosti. Oni su mi uzor i inspiracija - sve se može kad se hoće.


Hoću i mogu bolje


Zapravo, znanje je zakon i temelj svega što u životu možemo, ili bismo barem mogli, sagraditi na zdravim temeljima. Naslušala sam se priča o tome kako to nije bitno, već veza koju imaš. Ali zapravo jedino nas nekamo može odvesti vlastite vještine i mogućnosti, koje često ostaju nerealizirane ako na njima ne proadimo. Uostalom, ljudi su taoci vlastitog neznanja koje crta nevidljive granice.  Netko s 50 godina može postati odvjetnik ili liječnik, a tu ne može pomoći nikakva veza, već samo trud i rad. Zapravo, najbolje potrošeno vrijeme je ono koje smo uložili u sebe i vlastiti razvoj.

Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.