Otrovi za zaglupljivanje

Konačno je prestala nestašica limuna koju ćemo možda najviše pamtiti po visokim cijenama. U jednoj sam prodavaonici eko hrane vidio limun po čak 37 kuna. Kupio sam ga samo zato jer sam bio u žurbi i u prolazu, samo dva komada, i jako se razočarao jer nisu imali soka što ne znači da eko hrana ne može biti odlična. Inače nemam novca za to, prinuđen sam kupovati jeftiniju hranu čija će mi se niska cijena možda naknadno zdravstveno naplatiti. Premda je istina i to da eko proizvodi nisu toliko skuplji jer sam eko limune kupio jučer u supermarketu po samo dvije kune višoj cijeni od turskih kojima nitko ni ne prilazi. Veći dio javnosti ipak je vrlo vjerojatno već zaboravio nedavnu priču oko turskih limuna na našem tržištu s imazalilom, aktivnom tvari fungicida kojim se premazuju ti agrumi kako bi se što dulje opirali plijesni. Ministarstvo je priopćilo kako je njegova upotreba zakonita i na agrumima i na ostalom voću i na žitaricama. Uvoznik je zapjevao staru pjesmu kako je imazalila na limunima 40 puta manje od zakonske granice (antička „mudrost“ da se otrov i lijek razlikuju samo u količini)  i sve brzo palo u zaborav. Kad sam se po toj temi javio jednom hrvatskom stručnjaku rekao mi je da smo sami kao potrošači krivi jer želimo jesti sve namirnice cijelu godinu i da je nemoguće isporučiti u gradove ogromne količine hrane po pristupačnoj cijeni bez upotrebe kemikalija. 

No mene je oko srca zazeblo kad sam nekoliko dana nakon toga dobio istraživanje njemačkog časopisa Öko-test kojim je testirano 23 čajeva od biljnih mješavina te onih od kamilice i mente. Više od polovine čajeva sadržavalo je štetne supstance za jetru ili one koje mogu prouzročiti rak. Testirani ekološki čajevi nisu bili opterećeni tim otrovima.  12 čajeva imalo je ostatke pesticida i sredstava protiv plijesni a neki od njih i jedan otrov koji je izumljen u Vijetnamskom ratu kad su Ameri htjeli ogoliti šumu koja je skrivala sjevernovijetnamske borce. Pomislio sam: Što znamo o zajedničkom utjecaju imazalila s limuna i te otrovne palete iz čajeva? Vrlo vjerojatno ništa. Dr.sc. Valerije Vrček sa zagrebačkog  Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta ipak mi je rekao kako postoje istraživanja koja su dokazala da u nekim slučajevima zajedničko djelovanje ostataka pesticida i u malim dozama može imati daleko veći utjecaj nego što je učinak pukog zbroja njihovih pojedinačnih doza. 

Naravno može mi se prigovoriti da brinem o stvarima koje ne mogu promijeniti sve dok ne zaradim više da počnem kupovati isključivo ekološke proizvode. Ako ne obolim u međuvremenu od stresa od toga što je teško pošteno zaraditi više. No naša izloženost pesticidima ima jednu ekonomsku crticu. 41 milijun IQ bodova manje postižu Amerikanci na testovima inteligencije zbog izlaganja olovu, živi i takozvanim organofosfatnim pesticidima. Ta šteta izražena brojkama iznosi 120 milijardi dolara godišnje (3% BDP-a SAD-a) ili 17.815 dolara manje prihoda tijekom života. Od 41 milijun bodova manje organofosfatni pesticidi i insekticidi odgovorni su za 16,9 milijuna. 45 takvih pesticida je još na američkom tržištu a mnogi od njih oštećuju neurološki sustav plodova u budućim majkama. I danas je jasno da nije sve u dozi već da na plod otrovi djeluju mnogo jače.

Takvi se pesticidi prodaju i zaglupljuju nas i u Hrvatskoj tj. da budem precizniji jedan od tih otrova se zove chlorpyrifos.
Koristi se kako trgovci savjetuju: u voćarstvu protiv lisnih uši, gusjenice dudovca i gubara i kruškine lisne buhe, u ratarskim usjevima protiv lisnih uši, krumpirove zlatice, osim gdje je primijećena otpornost (da mi je znati koliko je poljoprivrednika, savjetnika i trgovaca to spremno i sposobno procijeniti), kornjaša atomarije, žitnih stjenica i lisnih sovica i na duhanu za suzbijanje sovica pozemljuša i breskvine uši.


Taj insekticid je 1965. na tržište stavila američka tvrtka Dow Chemical i bio je najraširenija sredstvo za ubijanje insekata u kućanstvima. 1995. Dow je kaznila Američka agencija za zaštitu okoliša sa smiješnih 732 tisuće dolara kazne zbog 200 prijava trovanja. Tek 2000.  taj je insekticid zabranjen u kućanstvima ali ne i na poljima. Tamo se još izbacuje 4536 tona tog otrova i spada u deset najkorištenijih insekticida pored škola u Kaliforniji jer truje ne samo s polja već i kod špricanja protiv žohara. U Kongresu je čak iz obje stranke krenula mješovita inicijativa za opću zabranu ali je bilo previše sponzoriranih da bi uspjeli. 

I još malo igre brojkama: Čak i pad od pet IQ bodova znači 50-postotni kasniji porast broja osoba s invaliditetom sa 6 na 9,4 milijuna u SAD-u i 50-postotni pad broja nadarenih s 6 na 2,6 milijuna. „Ako neko dijete padne s inteligencijom za sedam bodova, učitelji neće to primijetiti kao ni roditelji ali to će se primijetiti u ekonomiji“, komentira tu pošast pedijatar i okolišni zdravstveni stručnjak s njujorškog Medicinskog fakulteta Leonardo Trasande.

U zadnjih sedam godina se broj kemikalija oko nas za koje je dokazano da smanjuju inteligenciju udvostručio.
Upotreba se pesticida od 1945. u SAD-u upeterostručila i trenutno se upotrebljava 1000 kemikalija u 20 tisuća proizvoda. Oni koji brane njihovu upotrebu u Hrvatskoj uvjeravali su me da poljoprivrednici nemaju novaca za njihovu upotrebu. Tomu se protivi jedan stručnjak za ekološku poljoprivredu koji predaje u inozemstvu: „Naravno da se chlorpyrifos prodaje u HR, sve te stvari imaju legalnu dozvolu, papire, znanstvene studije o neškodljivosti...Sve je to (pot)kupljeno!”