Vukovar - dostojanstvo bez politike

Nova godišnjica pada Vukovara i obilježavanja Dana sjećanja na žrtve iz 1991. budi u meni pomiješane osjećaje: umjesto dostojanstvenog sjećanja, politika se tom prigodom ponovno gura u prvi plan i tako baca sjenu na ono što bi trebalo biti uistinu bitno.

Moj osjećaj zahvalnosti prema svim sudionicima Domovinskoga rata poprimio je gorak okus upravo zbog politikantstva. Dok se vode političke špekulacije oko središnje proslave u Vukovaru i prepucavanja oko kolone sjećanja, oni koji su branili hrvatski teritorij sa svakom novom godišnjicom pada Vukovara iznova proživljavaju te teške dane.

Život nakon rata

Otkako živim u Hrvatskoj upoznala sam mnoge branitelje. Jedan moj dragi prijatelj prošao je sve zamislive bojišnice i svake godine u ovo doba odlazi u Vukovar. Nedavno sam ga pitala razgovara li on sa svojom djecom o ratu i kako se njegov ratni put odražava na njihove životne puteve. Ponosno mi je odgovorio da ove godine prvi puta sa sobom vodi jedanaestogodišnjeg sina, jer želi da mali osobno doživi što Vukovar znači braniteljima.

Iako Domovinski rat nije tema o kojoj se razgovara doma i opterećuje djecu, uvjeren je da će dijete doći do ispravnih zaključaka kad se nađe na licu mjesta. Ratne teme dijeli s prijateljima i sa suborcima, ali bez nadmetanja. Domovinski rat važan je dio njegove prošlosti, ali on zbog toga nije ništa manje okrenut prema budućnosti.

Argentinski vojni doprinos

Iako u službenim popisima stranih branitelja u Domovinskome ratu nema podataka o Argentincima koji su se borili na hrvatskoj strani, znam za nekoliko njih koji su dali doprinos ostvarenju hrvatske neovisnosti. Dobrovoljno su se uključili u obranu i ostali do samog kraja.

Argentinac Rodolfo Barrios Saavedra jedan je od onih koji su se borili rame uz rame s hrvatskim braniteljima u 4. gardijskoj brigadi te je umirovljen u činu brigadira Hrvatske vojske. Oni koji su dijelili njegov ratni put tvrde da je Rodolfo po stručnosti i prethodnom obrazovanju na samom vojnom vrhu.

Branko Andreas Pilsel, Argentinac hrvatskog podrijetla, ugradio je svoj život u temelje hrvatske slobode. On se i dalje, kao i Argentinci Fernando Delucchi i Alejandro Nestor Patron, vodi kao nestao.

Vukovar 2014.

Nadam se da će ova dvadeset i treća obljetnica okupacije grada heroja uspjeti oživjeti zajedništvo u hrvatskome društvu. Vukovar se nije izdigao iz pepela da bi bio pozornica bilo kome. Ponekad se pitam jesmo li bili vrijedni tolikih žrtava. Cijenimo li i čuvamo odgovorno tu slobodu stečenu na najgori način? Voljela bih ovoga tjedna vidjeti Vukovar očišćen od politike, čist kao obraz onih koji su ga obranili.

   *-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.