Martinje uz mošt ili lampione?

Dan sv. Martina, odnosno Martinje, bio je jedan od mojih najdražih dana u godini tijekom djetinjstva provedenog u bavarskom Münchenu. Kad sam došla u Hrvatsku, uslijedio je mali kulturološki šok – taj se dan na potpuno različite načine obilježava u dvjema zemljama.


Sveti Martin u Hrvatskoj slovi kao zašititnik vinara i vinogradara, a njegov se blagdan obilježava uglavnom u sjevernom dijelu zemlje i ponegdje u Istri. Prema tradiciji na taj dan se mošt pretvara u vino u takozvanoj ceremoniji “krštenja mošta“ koja uključuje biskupa, kumove, ministrante i slične živopisne likove. Sam događaj gotovo neizostavno je popraćen bogatom gozbom i tradicionalnom glazbom te se nerijetko pretvara u pravo malo narodno veselje.


Dan s previše promila


Nažalost, Martinje i krštenje mošta često povezujemo i s prekomjernom konzumacijom vina te su se na taj dan uvijek bilježili neslavni rekordi u promilima i prometnim nesrećama. Baca to ružnu sliku na staru tradiciju koja, ruku na srce, jest malo neobična, ali u svojoj biti ne sadrži ništa negativno.


Moć dijeljenja i ljubav prema bližnjemu


U Njemačkoj, pogotovo u katoličkim dijelovima zemlje, sveti Martin se doživljava potpuno drukčije. Na Martinje se ljudi prisjećaju jedna posebne epizode iz života skromnog biskupa Martina.


Kao sin rimskog časnika, Martin je slijedio očeve stope te i sam postao vojnik. Prema legendi, jednog hladnog zimskog dana projaše kraj ozeblog i izgladnjelog prosjaka. Vidjevši nesretnika, Martin izvadi mač, podijeli svoj plašt u dva komada i ogrne prosjaka. Sljedeće noći Martinu se u snu prosjak ukaza kao Isus. Martin to tumači kao poziv, napušta vojsku, krsti se i odlazi u francuski grad Poitiers na učenje kod biskupa Hilariona. Naposljetku Martin postane, iznimno omiljen, biskup Toursa.


Martinje je tako u znaku moći dijeljenja i ljubavi prema bliženjem, možda i najznačajnijih vrijednosti u međuljudskim odnosima.


Lampioni u jesenskoj noći


Upravo tih vrijednosti prisjećaju se djeca u bavarskim školama i vrtićima na Martinje, a tako je bilo i u doba kad sam ja pohađala osnovnu školu u Münchenu. Prema običaju izrađivali smo lampione na nastavi, a s njima bismo onda na Martinje navečer išli u procesiju ulicama svog naselja. Lampioni su podsjetnik na Martinovu smrt tijekom posjeta Candesu i prevoženja njegova tijela brodom do Toursa uz procesiju svjetiljkama. Šetajući ulicama pjevali smo prigodne pjesmice, neke od njih govore o životu svetog Martina. Zbog univerzalne poruke sam običaj nije usko vezan uz vjeronauk, sudjelovala su sva djeca.


U nekim njemačkim gradovima i mjestašcima čak se i inscenira sam događaj dijeljenja plašta pa dječju procesiju najprije prati vojnik ogrnut u crveni plašt na bijelom konju, a potom se izvodi kratak igrokaz. Ponegdje se zapali i veliki krijes, što je opet povezano s Martinovim pogrebom.


Svaki dan Martinje...


Iako možemo biti ponosni na hrvatske tradicije, moram priznati da u ovom slučaju ipak preferiram njemački običaj obilježavanja dana svetog Martina. Dijelom i zato što me podsjeća na lijepe trenutke iz djetinjstva, ali najviše zato što promiče vrijednosti koje bi trebali biti dio naše svakodnevice: milosrđe, dijeljenje, spremnost na pomoć i ljubav prema bližnjem. Zapravo bi svaki dan, bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnu pripadnost, trebao biti Martinje na njemački način.


-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga.