Nove avanture kapetana Picarda

Nove avanture kapetana Picarda 

Već sam pisao kako je ministar zaštite okoliša veliki iluzionist. Smeće iz svojeg Jastrebarskog predao je u ruke tvrtke Eko flor u vlasništvu tvrtke C.I.O.S. A „Eko-flor kaže da kad njihovo varaždinsko postrojenje (u koje dolazi i otpad iz Makarske i Zaprešića) ne može zbog ograničenog kapaciteta obraditi otpad iz Jastrebarskog on završava na odlagalištima u Garešnici, Vukovaru i Donjem Miholjcu.“ . I tako kao da je smeće nestalo kako nestaju i teleportiraju se članovi posade iz svemirskog broda Enterprisea na neki napušteni, zlokobni planet dodirom po znački na sisi junačkoj  …i čini se kao da je Jastrebarsko jako napredno u razdvajanju otpada i kao da je to zasluga samog kapetana.

A kad su novinari otkrili iluzionističku smicalicu oko seljenja Ministarstva zaštite okoliša i pripadajuće Agencije i Fonda u skuplji poslovni prostor pomogao mu je drugi mađioničar – Grande Zoky. Objasnio je da je sve povoljno jer kad u državne prostore u kojima su sad Agencija za zaštitu okoliša i Fond za zaštitu okoliša useli neka državna služba plaćat će samo režije i sve postaje isplativo. No znamo li konačno pravu cijenu selidbe? Naime ovih dana primijećeni su kamioni tvrtke Pismohrana Servis koja će navodno preuzeti arhivu Ministarstva zaštite okoliša. Jednom od suvlasnika to neće biti prvi posao s državom. Znači iako je motiv selidbe bio da se nađe dovoljno velik prostor, za arhivu nema mjesta. Na stranu da se privatniku daju na uvid spisi koje možda ne bi trebao svatko vidjeti. Mislim, što ako netko vidi koliko se troši novca iz računa koji stižu u Ministarstvo? Recimo netko primijeti da se privatnoj tvrtki za držanje arhive u nekoj garaži plaća 87.600,00 kuna  bez PDV-a. Moglo bi se dogoditi da trošenje javnog novca bude oslobođeno poslovne tajne a političari počnu strepiti svaki put kad ga troše i od tog pritiska počnu griješiti.

Mogao bi netko 2054. vidjeti da su se u studenom 2014. pomoćnik ministra za zaštitu prirode Nenad Strizirep, jedan načelnik odjela i 2 ravnatelja hrvatskih nacionalnih parkova spremali na put na konferenciju o nacionalnim parkovima World Park Conference u Sydneyu u Australiji. Koliko to stoji porezne obveznike? Iz Ministarstva sam dobio ovakvo objašnjenje: „Cijena avionske karte za pomoćnika ministra Nenada Strizrepa iznosi 16.393 kuna, a kotizacija za sudjelovanja na Kongresu stoji 5.348,50 kuna. Izleti nisu planirani zbog nedostatka vremena. Navedeni troškovi podmirit će se sredstvima Projekta integracije u EU Natura 2000. Troškove smještaja gospodina Strizrepa podmirit će Ministarstvo i iznosit će 8.265 kn.“ A za načelnika? Naravno i za njega 8.265 kn. Dnevnice se ne spominju niti to imaju li ti dužnosnici svoje službene kartice.
Predstavnici Nacionalnih parkova Plitvička jezera i Krka troškove snose sami. Dakle oni imaju 30 tisuća kuna.
Zašto ti ljudi idu u Sydney: „Zaključci kongresa objavit će se u deklaraciji „Promise of Sydney“ koja će sadržavati smjernice za budući razvoj zaštićenih područja i poticati da se uzmu u obzir prilikom rasprava o važnim socijalnim i razvojnim pitanjima za razdoblje od narednih 10 godina.

Teme o kojima će se razgovarati na kongresu, sve gore navedene,  važne su za Hrvatsku zbog razvoja naših nacionalnih parkova i parkova prirode . Ulaganja u razvoj zaštićenih područja su jedan od strateških prioriteta Ministarstva. Zaštićena područja imaju ogromni razvojni potencijal i uz planska ulaganja mogu postati generatori razvoja širih regija u kojima se nalaze. Stoga je važno da se zaštićena područja razvijaju u skladu s održivim razvojem. U 2013. su pokrenuti ili dovršeni projekti ulaganja u zaštićena područja vrijedni gotovo 200 milijuna kuna i pripremaju se projekti od gotovo 600 milijuna kuna koji idu na prijavu za EU fondove.“
Ne znam je li u tu cifru uračunata investicija projekta eko sela 400 metara od Velikog slapa Plitvičkih jezera koju je sufinancirao EU IPARD fond. Kanalizacija eko sela je „održivo“ i bez obrade spojena na Veliki slap.
Veliki slap, tsunami investicija koji na australskom putu tražio i Grande Zoky čije je smješkanje klokanima prema jednoj nepotpunoj procjeni koja uključuje ženu-suputnicu koja jede mnogo srdela i tanko reže crni kruh stajalo 324.329 kuna. Bez troškova prezentacije. Eh da se pogladiti po bradavici pa da nestanu ove ružne misli no nema tko misliti ljepše misli i birati bolje nego mi sami.