Zdravlje - nepoželjan izvoz

Mjesečna plaća: pet tisuća eura, i to početnička. Vjerujem da bi većina hrvatskih građana na to odmah rekla: gdje trebam potpisati? Sigurno su isto to pomislili studenti medicine i specijalizanti na nedavno održanom Sajmu karijera u zdravstvu u Zagrebu. Takvom ponudom predstavili su im se Švedska i Danska, no ništa manje primamljivo nisu zvučale ni Njemačka i Velika Britanija.

Znamo da su uvjeti rada u Hrvatskoj za mlade liječnike, specijalizante, ali i već etablirane liječnike sa dužim radnim stažom, daleko od idealnih. U manjini su oni koji mogu biti zadovoljni svojim statusom i plaćom. Razumljivo je da onda takve ponude iz inozemstva izgledaju kao nešto što se ne odbija.

Ulazno-izlazni trend EU

Prema podacima Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) našu zemlju je u prvoj godini članstva u EU napustio 91 liječnik, a još ih je nekoliko stotina zatražilo dokumentaciju za odlazak. Usporedbe radi, susjednu Mađarsku je od primitka u EU napustilo nekoliko tisuća liječnika. U obje zemlje u tom pogledu bilježi se uzlazan trend, a čak i laik poput mene može zaključiti da neće tako brzo doći do obrata.

Državni gubitak

U Hrvatskoj je ionako premalo liječnika i ovakav trend velik je gubitak za nas obične građane, ali i za državu – koliko je uistinu velik možda će nam najbolje pokazati brojke. Prema izračunima HUBOL-a za šest godina medicinskog studija po osobi država izdvoji 750 tisuću kuna. Za jednogodišni pripravnički staž 100 tisuća, petogodišnju specijalizaciju 2 milijuna kuna, a subspecijalizaciju gotovo milijun kuna. Dakle, u obrazovanje jednog liječnika država uloži gotovo 4 milijuna kuna. Odlazak gore spomenutih liječnika tako je generirao financijski gubitak od 324 milijuna kuna, kaže HUBOL.

                    
                                                                 Foto: Marijan Susenj/PIXSELL


Kako zadržati stručnjake?

Logično, država bi trebala poboljšati uvjete rada za liječnike kako bi tomu stala na kraj. A možda bi i mogla zauzvrat za višegodišnje ulaganje zatražiti da jednak broj godina liječnik mora ostati raditi u Hrvatskoj. I ne treba to vrijediti samo za polje medicine.

Znam da ta ideja zvuči pomalo diktatorski, ali treba imati na umu da studiranje i daljnje usavršavanje nije besplatno, kao što se gore vidi. Obrazovanje većine studenata plaća država, u prijevodu svi mi. Investicija je to u budućnost zemlje, a pokaže li se ta investicija neuspješnom, osjetit ćemo to sigurno na svojoj koži, pogotovo kad je riječ o deficitarnim zanimanjima.

Takav izvoz ne želimo...

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazaju da hrvatski izvoz ove godine bilježi konstantan rast. No, ima tu i neprikazanog, negativnog izvoza visokoobrazovanog radnog kadra koji nam je prijeko potreban za izlazak iz šestogodišnje (a kako stvari stoje, bit će i sedmogodišnje) recesije, za daljnji razvoj države. Takav izvoz zaista ne želimo jer on zapravo stvara nenadoknadive gubitke – financijske i ljudske.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga.