Ljepota ružnih zgrada


Zagreb, ali ništa manje i ostali dijelovi Hrvatske, ogledni su primjer graditeljskih suprotnosti. Najljepša djela arhitekture stoje tu uz bok najružnijim zgradama – mislim najružnijima u svjetskoj konkurenciji.  

No prije nego što počnete žaliti sami sebe, želim vam dati do znanja da niste sami. Moj rodni grad istočkan je zastrašujućim arhitektonskim ruglima. Istovremeno, u njemu su podignuti neki od najboljih primjera Art décoa na svijetu. 

Jako visoki Isus

Zagreb možda ima 'Kockicu', ili novu Muzičku akademiju otvorenu ovog tjedna (o kojoj imam podvojeno mišljenje, ali gradom kruži mišljenje da je ružna). No ima li Zagreb, ima li Hrvatska, išta što je inspirirano vizijom Isusa visoko 274 metra? Ne? Nisam ni mislio.


Tulsa ima! Televizijski propovjednik Oral Roberts zaklinjao se da je bolnicu na kraju mojeg rodnog grada odlučio sagraditi temeljem vizije 274-metarskog Isusa u šetnji gradom. Novi medicinski centar podignut je preko puta kampusa njegova vjerskog sveučilišta, čuvenog po svojem, hm… specifičnom arhitektonskom rješenju. Shvaćate?

                    

Ta 'raketolika' zgrada nazvana je molitveni toranj. U tom zdanju netko se, navodno, uvijek moli. Crna građevina u pozadini inspirirana je vizijom gigantskog Isusa. 

Pravda je slijepa

Tu je i zgrada gradskog suda. Ovdje u Hrvatskoj imate barem socijalističko naslijeđe kao opravdanje. Kakvo opravdanje imamo mi u Oklahomi? Naši urbanisti očito su također bili pod utjecajem nečeg. Ništa ne može potaknuti težnju za pravdom kao siva, ružna, monolitna, beživotna zgradurina. U Americi volimo reći da je pravda slijepa. Očigledno. Nema boljeg svjedočanstva ograničenjima vidnog polja pravde od takve monstruoznosti.

                                                                       

Kad sam prvi put posjetio Hrvatsku, pomislio sam da ima više ružnih zgrada od Oklahome. Mislim da je to zapravo rezultat kontrasta između dijelova zemlje jedinstvene ljepote i dijelova koji odišu ružnoćom svojstvenom ostatku svijeta. 

The Land of Omega Man

Nigdje to nije očitije nego u Splitu. Da, najlipše misto na svitu udomljava Koteks, jednu od najružnijih zgrada na svijetu. Lokalni ljudi kažu da je Koteks svojedobno bio uistinu lijep. Možda. Sad je poput relikta iz budućnosti-koja-se-nije-ostvarila (hvala bogu). Ništa se ne može usporediti sa šetnjom od prekrasne Rive, gdje se divimo moru, otocima, Dioklecijanovoj palači, uzbrdo kroz Radunicu, do čistine s koje pukne pogled na tu ružnoću. Izgleda poput dijela scenografije za post-apokaliptični film Charltona Hestona iz 70-ih godina prošlog stoljeća.

                      



Je li čudno što mi neke od ružnih zgrada rodnog grada sada nedostaju? Ružne zgrade su poput neke svojte: nisu vam baš omiljeni, sigurno  ih ne volite, ali kad nisu pokraj vas (ili, u slučaju zgrada, kad odselite iz zemlje) nedostaje vam ono što su donijeli na party. Shvatite tada da su njihova energija, njihov humor, način na koji su vas izazivali, zapravo bili sastavni dio zabave.
________________________________________________________________
Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.