Politički imunitet, zadnje utočište

Upravo jučer Mandatno-imunitetno povjerenstvo, ili kraće MIP, jednoglasno je odlučilo da se bivša sisačko-moslavačka županica, bivša članica SDP-a i za korupciju optužena Marina Lovrić Merzel može vratiti u saborske klupe. Sabor tu odluku još danas mora potvrditi. U istražnom pritvoru Lovrić Merzel dala je ostavku na mjesto županice i time ostvarila pravo vratiti se na zastupničko mjesto koje je osvojila na posljednjim parlamentarim izborima. Koliko li apsurdno to sve zvuči...


Nisu krivi članovi MIP-a, ne mogu oni biti tuđi moralni stup, oni postupaju prema zakonu. To što naši političari ne razumiju što je zastupnički imunitet i čemu služi je bit problema. Imunitet bi političarima trebao omogućiti potpunu slobodu govora i neovisno političko djelovanje.Treba ih štititi od kaznenog progona zbog iskazanog mišljenja ili glasanja u Saboru.


Također, zastupnik ne može biti pritvoren bez odobrenja Sabora osim ako je zatečen  u vršenju kažnjivog djela za koje je propisana zatvorska kazna u trajanju dužem od pet godina. Ovaj drugi dio je vrlo upitan, ako mene pitate. Jer imunitet nije povlastica zastupnika, ne bi ga trebao stavljati iznad zakona i služiti kao instrument odgađanja sudskih procesa.


Presumpcija gluposti?


Kad bolje razmislim, znaju naši političari vrlo dobro što je imunitet. Nije sisačka političarka prvi ovakav slučaj. Nažalost, ovakav scenariji nam je i predobro poznat. I bivši premijer Ivo Sanader svojedobno se bio vratio među zastupnike. Iznenađenje: čim mu je ukinut imunitet pobjegao je u Austriju.


Naravno, presumpcija nevinosti temelj je pravnog sustava naše države. Ali imam osjećaj kao da naši političari nekad misle da za građane vrijedi presumpcija gluposti. Kako da vam vjerujemo da ste nevini ako se baš suprotno ponašate? Ako niste krivi, ako nemate što skrivati, zašto se onda skrivate iza imuniteta? Meni to ne zvuči kao logično ponašanje nevine osobe.


Pokvaren moralni kompas


Iako je imunitet kao takav smislen instrument, pretpostavlja dvije stvari koje su na našoj političkoj sceni rijetka pojava: moral i odgovornost. Pretpostavlja da će političar odstupiti od svoje funkcije kad ga se ulovi u puno manjim aferama nego u kojima su se našli gore spomenuti. I da neće bježati od odgovornosti, da će poštivati zakone i institucije ove države.


Da su moralni, sami bi se odrekli imuniteta ili barem ne bi tražili hitan povratak u zastupničke klupe radi uživanja u imunitetu. To je minimum moralnog ponašanja.


Treba li nam imunitet?


Unatoč tomu što smo toliko puta svjedočili zloupotrebi političkog imuniteta, smatram da on mora postojati. Pogotovo s obzirom na zastarjele hrvatske zakone koji se odnose na slobodu govora. Ipak, imunitet se treba svesti na minimum. U korupcijskim pričama zaista treba na snazi biti nulta tolerancija – za sve, pa tako i za zastupnike. Zapravo, pogotovo za zastupnike i političare. Inače uzalud sva borba protiv korupcije kad se ne sasiječe u korijenu na najvažnijim funkcijama u državi.


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 
Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga.