Lipota i šporki govor


Jedna od super stvari kad živite u Hrvatskoj je i maltene obvezan, relativno dostupan godišnji odmor koji najčešće provodite na morskoj obali. Jedna od frustrirajućih stvari oko boravka na obali je slušanje lokalaca kako uzvikuju da je to ‘najlipše misto na svitu’, dok odlažete ručnik na hrpu opušaka, plastičnih omota i žličica, pa i zalutali flaster. Čak i u raju, ljudska bića mogu biti gnjusna.


Svaki put kad vidim smeće na plaži u meni ugasne djelić vjere u čovječanstvo. Jesmo li, kao živuća, osjetilna vrsta, uistinu toliko tupavi? Možemo li stvarno sjediti na savršenoj plaži, piti pivo i baciti čep na pod dok gasimo cigaretu u pijesku? Ili nehajno odšetati, dok našu plastičnu šalicu za kavu odnosi pjenušavi val? Očigledno, možemo.

Naružen najlipši grad 

Hrvati su među najponosnijim ljudima koje sam sreo. Na mnogo načina, mislim da je taj ponos opravdan (kava, punice, sve što služi na diku); međutim, često se pitam kako se oni koji toliko vole svoje domovinu mogu prema istoj odnositi s toliko štetnom indiferentnošću. Ponekad ponos može stati na put shvaćanju da možda imate problem. Primjerice, kad jednom proglasite Split najlipšim mistom na svitu, pa, onda je teško prihvatiti da sveprisutno smeće može značiti da grad, ipak, nije baš tako lijep.

Stavi u konzervu 

Je li sijanje otpadaka neizbježno? Ne. Ono je rezultat naše gluposti, a ne nekakve zle namjere. Istraživanja američkog nacionalnog Odbora za autoceste i  promet utvrdila su da jednostavan ulični znak, koji podsjeća prolaznike da ne bacaju smeće bilo gdje, može značajno smanjiti količinu otpada na nekom području. Reklame kojima se građani pozivaju da počiste svoj grad također rezultiraju manjim količinama smeća bačenog na pod.

U Americi se 70-ih godina vrtila poznata reklama s američkim Indijancem koji plače zbog smeća posijanog po tlu. Jedna druga reklama iz Oklahome prikazivala je gomilu ljudi koji pjevaju dok bacaju smeće u… kante za smeće. Američke savezne države pokrenule su program nazvan ‘usvojite prometnicu’. To znači da organizacije vode brigu o pojedinim cestovnim dionicama. Istraživanje pokazuje da je taj program rezultirao 31-postotnim smanjenjem količine smeća odbačenog uz rub prometnica (osim u Mississippiju, gdje je ta količina narasla za 89 posto! Što to ne valja s Mississippijem?)

Podsjetnici 

Volio bih doživjeti nešto slično i ovdje. Što kažete na reklamu s dalmatinskim mornarom, u majici na rige, preplanulim, kako pjevuši neku klapsku pjesmu dok pluta u svom kaiću. Baca mrežu u more i izvlači ulov od plastičnih čaša, opušaka i pivskih boca. Onda pusti suzu. Ili, kako bi bilo postaviti znakove na plažama koji će podsjećati ljude (da, trebaju nam podsjetnici (uzdah)) da bi trebali za sobom pokupiti svoje smeće. I volio bih vidjeti škole ili druge organizacije kako ‘posvajaju’ dijelove tla da bi iste pomogli održati čistima. Poticanje djece da podižu otpatke s poda ima dvostruki učinak: ukazuje na magnitudu jjudskog nehaja i omogućuje im da uvide kako mogu mijenjati stvari.

Dani ponosa i slave 

Hrvatska, ti si lijepa, ali to su bili i popularni klinci u srednjoj školi. Većina njih sada broji kilograme viška i ima problema s alkoholom. Dakle, ukoliko se ne želimo u pripitom magnovenju svake, recimo, srijede u kafiću prisjećati dana ponosa i slave jadranske obale, vjerujem da bismo trebali dati sve od sebe da imamo čistu zemlju.

________________________________________________________________________

Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.