Ljubav juga i sjevera

Je li ˝zemljopisna˝ ljubav iz naslova samo mit? Je li podjela između juga i sjevera Hrvatske danas izražena manje ili više nego u nekim drugim vremenima? Nije samo u Hrvatskoj slučaj da se već u osnovnoj školi uči kako postoji razlika između ova dva pojma, prvenstveno u gospodarskoj razvijenosti.  Tako je i u razvijenijim zemljama, primjerice Njemačkoj ili Italiji. A iz toga proizlaze razlike i u drugim područjima života.


Nedavno sam boravila u Splitu za vrijeme utakmice između ˝Hajduka˝ i kazahstanskog ˝Šahtera˝. Domaći su nam savjetovali na kojem mjestu je najbolje parkirati auto, ˝da se ne bi što dogodilo˝. Meni se to činilo pretjeranim, nekako nisam mogla zamisliti da bi nam itko od raspjevanih navijača u bijelim majicama učinio nešto loše samo zbog ZG tablica. Naravno, isto vrijedi i za Zagreb.


Čemu nasilje u sportu?


Ipak, iskustvo nas je naučilo da stvari znaju biti drukčije. Kad je na rasporedu derbi HNL-a između ˝Hajduka˝ i ˝Dinama˝, ˝zakazuju˝ se i neke druge aktivnosti. Posljednjih godina u tučama manjih grupa navijača ne stradavaju automobili i sredstva javnog prijevoza, ali i dalje se čini ona najveća šteta – stradavaju ljudi. Rasplamsava se netrpeljivost i negativnost. Zbog dva kluba iz dva različita dijela države. Zvuči suludo.


Priča o njemačkom jugu


U Njemačkoj sam živjela u glavnom gradu najrazvijenije i najbogatije savezne države – Münchenu, u Bavarskoj. Animozitet i antipatije prema tom dijelu Njemačke dosta su izražene. U očima sunarodnjaka iz drugih saveznih država Bavarci su konzervativni i arogantni snobovi, a za FC ˝Bayern München˝ ne navija nitko iz ostatka zemlje. Čak postoji i pjesma o tome.


No, u svemu tome nema mjesta nasilju. Nema organiziranih tučnjava, nema uništavanja automobila i druge imovine jer su iz krivog odnosno u krivom gradu. Jednostavno nema agresivnosti u čitavoj toj priči.


Biti pametniji od podjela


Naravno, navijači su posebna priča i skupina za sebe i ne bismo na temelju njih trebali generalizirati o čitavom društvu. Međutim, i među ˝običnim˝ ljudima u Hrvatskoj možete osjetiti negativnost prema građanima iz određenih dijelova zemlje. Nije toliko ekstreman da graniči s mržnjom, ali dovoljno je prisutan da koči zemlju.


Uvijek predbacujemo političarima da ne postoji konsenzus oko bitnih pitanja za državu te da upravo to onemogućuje razvoj Hrvatske. Jesu li oni preslika naroda ili je narod njihova preslika? Ne znam. Ali zašto ne bismo mi bili pametniji i stali iznad nebitnih stvari i priča. Ako ništa drugo, premalo nas je da se dijelimo.


- - - -- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga.