Baseball i bejzbol

Jednog dana ovoga ljeta, odveo sam kćer na jezero Bundek u Zagrebu.  Dok smo hodali prema parku, spazio sam grupicu ljudi kako igraju nešto što izgleda poput bejzbola.  Nisam mogao vjerovati vlastitim očima. Bejzbol? Ovdje u Hrvatskoj? Da. Bejzbol, ovdje u Hrvatskoj. 
Zabezeknut, stajao sam kao ukopan. Kćer me je vukla za ruku, nastojeći me pokrenuti uz 'ajmo, ajmo', prolaznici su bili prisiljeni zaobilaziti nas, sumnjičavo me mjerkajući. Nisam mario, ništa mi nije bilo važno, želio sam samo gledati tekmu.

Problematična prošlost


E sad, ono što je čudno jest to da zapravo ni ne volim osobito bejzbol. U stvari, taj sport i ja imamo nelagodnu zajedničku povijest. Jednom u životu, svaki dječak s američkog Srednjeg Zapada mora zaigrati bejzbol, neovisno o svom talentu ili umijeću. Za djecu koja su bila rođeni sportaši, bejzbol u 3. razredu bio je odlična prilika za pokazivanje talenata. Za nas ostale, bila je to tjedna zadaća od devet izmjena ("inninga"); treniranje frustracije, poniženja i uzaludnosti.  
Bilo mi je to, također, užasavajuće dosadno. S obzirom na moje ograničene igračke  sposobnosti (ili potpuni izostanak ijedne) obično su me postavljali tamo gdje je putanja lopte najmanje izgledna. To je značilo na vanjsko polje ("outfield"). Istini za volju, lopta je rijetko kad dospjela do mene. Sjedio sam i čekao. Ili sam pretraživao naraslu travu u potrazi za zanimljivim otpacima. Onih nekoliko puta, koliko sam došao u kontakt s loptom, uglavnom je završavalo ozljedom. Zaradio sam čak i potres mozga u sudaru s oklopljenim hvatačem, za vrijeme jedne jedine šanse koju sam imao za "home run". 

Bez nesporazuma


Sad natrag na Bundek. Što me je to spopalo? Zašto sam bio tako opčinjen sportom kojeg sam aktivno pokušavao izbjeći zadnjih 25 godina? Odgovor: zato što ima smisla. Prvi put otkako živim u Hrvatskoj, nitko mi ništa nije trebao objašnjavati. Nije mi trebao prevoditelj. Nisam trebao nastojati razumjeti  (Čak i s nogometom? Da. Do ove godine nisam znao što su to "ofsajdi". Još uvijek ne znam što radi pomoćni sudac). Ovdje, nije bilo mjesta nesporazumu.
Kad sam bacio pogled na igralište, odmah sam znao što se događa. Impulzivno, nagonski. Osjetio sam se kao doma.  Moje američko "šesto čulo" zvonilo je novootkrivenim patriotizmom. Podignuo sam kćer i pokazao joj igru. Amerikanac u meni očajnički je želio da ona shvati kako se igra bejzbol (ona je očajnički željela ići na veliki tobogan).

Trči kući


Kako je na to ukazao pokojni, veliki komičar George Carlin, bejzbol se razlikuje od drugih sportova. Dok se nogomet vrti oko golova, a američki nogomet oko obaranja i polaganja, bodovi u bejzbolu zovu se "runs" – najbliži prijevod te riječi bio bi, mislim, “optrčavanje." Osvaja ih igrač kad optrči puni krug oko igrališta i vrati se na kućnu bazu s koje je krenuo. Kad se igrač vrati na bazu, tada je siguran i osvaja bod.
Možda to objašnjava zašto je bejzbol postao tako popularan u SAD-u. Zamišljam netom prispjele imigrante, poput mojih pradjedova, kako gledaju tu igru početkom 20. stoljeća. Za svakoga tko živi u inozemstvu i nosi se sa svim izazovima koje donose drukčija kultura, rodbina supružnika i svakodnevni napori u razumijevanju, ima nešto od osobite važnosti u igri čiji je cilj otrčati kući i tako se dočepati sigurnosti.


Poslušajte moj radijski prilog o hrvatskom baseball savezu.  Prilog će biti emitiran u subotu 9. kolovoza u HRT-ovom Weekend Magazinu Glasa Hrvatske nakon Croatia Today u 18.15 CET
                                            
                                     
Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju ovog bloga.