Lijepa naša i vaša

Tjedan divnog odmora na jadranskoj obali neizbježno me nadahnuo da ponovno pišem o turizmu. U posljednjem postu osvrnula sam se na neke nedostatke hrvatskog turizma i upitala što svatko pojedinačno može učiniti kako bi se stanje promijenilo. Ovoga tjedna okrećem se drugoj strani u toj priči – samim turistima.


Uvijek se iznova začudim ponašanju nekih turista, i stranih i domaćih, mada je ovih prvih više. Ne bi ovo trebala biti neka kritika ili popis pravila ponašanja. Nego više promatranje i pogled izvana, poticaj za razmišljanje. Pokušaj pronalaska odgovora na pitanje zašto neki turisti otpuste kočnice čim ugledaju Jadran.


Više cvijeća manje smeća


Prva točka vrijedi podjednako i za domaće i za strance. Ništa me ne razbjesni toliko kao smeće na plažama, putovima, ulicama. Želite uživati u prekrasnoj prirodi? Prevalili ste stotine kilometara autom, proveli sate i sate čekajući zakašnjele letove ili rijetke trajekte samo zbog tog skoka u divno Jadransko more, uživanja u šetnji starim gradom Dubrovnika koji odiše poviješću na svakom milimetru? Zašto je onda teško pokupiti smeće za sobom i baciti ga u najbližu kantu za otpad?


Hajdemo u planine


Ova druga točka me ljuti isključivo zbog činjenice da se ljudi svojim nesmotrenim i nepromišljenim ponašanjem dovode u opasnost. Krševita brda i planine naše obale zaista izgledaju impozantno, pogotovo uz kontrast morskog plavetnila.


Naravno, uspon na njih pruža posebno zadovoljstvo i pogled koji oduzima dah. Pa tko se onda ne bi htio uputiti na izlet? I nema tu problema, oni nastaju kad na planinu krenete u japankama, u neodgovarajućoj odjeći, bez dovoljno hrane i vode. Onda negdje na putu zapnete i provodite sate na brdu, smrzavajući se i čekajući da vas pronađu. Spada u rubriku vjerovali ili ne, ali ova priča ponavlja se svakog ljeta.


Sve je to od lošeg vina?


Treća točka definitivno je najiritantnija. Prisjetite se samo nekih novinskih naslova: ˝Pijani turisti uznemiravali sredozemnu medvjedicu˝, ˝Turistički vlakić završio u moru, priveli osam mladića˝, ˝Goli Nijemci prošetali Stradunom˝… Ili se jednostavno prošećite nekim većim turističkom mjestom noću.


Nisam ja antizabavna policija. Došli ste u Hrvatsku, želite se opustiti i jednostavno dobro provesti.  Popit ćete kojiput možda i previše – ma naravno, sve je to za ljude. Ali u svemu tome mora postojati barem nekakva granica. Ako vam i dalje nije jasno zašto, vratite se na odlomak prije i pročitajte još jednom novinske naslove.


Balkane moj...


U čemu leži razlog takvome ponašanju turista? Prije svega naravno u samim ljudima. No, uvijek se ipak upitam rade li oni to jer misle da se nalaze na Balkanu, daleko od svojih strogo uređenih država, u zemlji u kojoj su pravila tu da ih se krši.


Dajemo li im mi loš primjer? Jesmo li zaista na toliko uvriježenom glasu kao država korupcije i labavih pravila? Vrlo vjerojatno je to ona prva strana medalje čitave ove priče o kojoj danas ne govorim. Svima koji se mogu pronaći u gore navedenim točkama, mogu samo postaviti pitanje: biste li to činili i kod svoje kuće?



- - - -- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći njemačku verziju bloga.