Obama

SluŠam neki dan na radiju Baracka Obamu. Kratkim se govorom obratio okupljenima u Bijeloj kući nakon sto je potpisao federalni zakon koji će omogućiti ulaganja u prekvalifikacije i treninge radnika, uglavnom onih koji teško mogu zadovoljiti kriterije zahtjevnog trzišta rada.


Obama i dalje zna kako protokolarne trenutke pretvoriti u zabavne društvene događaje, i kako suhoparne zakonske akte oslikati pričama iz stvarnog života.


Govori o američkom snu, po tko zna koji put. Roditelji koji vrijedno rade, djeca se školuju u dobrim školama, obitelji jednom godišnje odlazi na makar skroman odmor. Radnici uspiju dočekati pristojnu mirovinu, a bolest ljude ne vodi u bankrot. Željena slika srednje klase.


Prolazi šesta godina otkako je Obama u Ovalnom uredu. I dalje svake večeri pročita deset pisama američkih građana. Kada mu dopuste prilike sastane se s autorima pisama. Nedavno je tako u Wilmingtonu, u državi Delaware, na čašicu razgovora i hamburger pozvao frustriranu samohranu mladu majku koja radi i studira.


Još uvijek u njegovim nastupima ima čarolije koju su prvi uočili njegovi prijatelji još dok je studirao u LA-u. Na prosvjedima protiv apartheida student druge godine Occidental Collagea popeo se na improviziranu pozornicu u veljači davne 1981. i održao prvi javni govor. Govorio je kratko, ali i starije kolege ostale su zatečene nastupom Barrya Obame.


“ Riječi su moć koje se treba najviše bojati.” To je, prema Davidu Maranissu, autoru hvaljene Obamine biografije, izjavio Barry, a zapamtila njegova profesorica engleskog jezika na Havajima.


Riječi su izvor njegove snage kojom je 2008. probudio Ameriku.


“ Zbog njega sam riskirala posao volontirajući u izbornom stožeru u Virginiji, iako mi to profesija ne dopušta”, priča mi službenica State Departmenta. 2014. razočarana je, iako ne zna točno objasniti zasto. Nestao je zanos. Život se vratio u kolotečinu. Poslije posla odlazi kući, ne na izborne skupove. Živi mirnim službeničkim životom u DC-u.


Bivši wašhingtonski odvjetnik, sada samostalni burzovni mešetar, preselio se u Massachusetts. Napustio je odvjetnički ured, putuje Amerikom i svijetom, trguje dionicama. Oštar je Obamin kriticar. Duga je lista prigovora. Impotenta vanjska politika, 47 milijuna Amerikanaca na bonovima za hranu, milijuni primaju pomoć za nezaposlene.


“Amerika je uvijek težila izvrnosti, sada je prosjek, ili ono što je ispod prosjeka, kriterij. Bogatstvo više nije cilj, ljudima kao da je neugodno što su bogati”, žali se moj sugovornik kojem posljednjih godina zapravo ide jako dobro.


2014. ni Amerika ne stoji loše. Stopa nezaposlenost od oko šest posto, blag, ali konstantan gospodarski rast. Kao što je i obećavao, Obama je u vanjskoj politici sklon diplomatskim rješenjima. Svjetske krize za većinu su samo slike na TV ekranu koje se izmjenjuju velikom brzinom. Amerikanci uglavnom ne žele da Washington intervenira, bez obzira je li riječ o Siriji ili Ukrajini.


Obama obilazi zemlju i prikuplja donacije za demokrate i jesenske izbore za Kongres. Odabrana publika dočekuje ga pljeskom. Rijetko je dobar govornik. Ipak, 2014. zvuči kao real političar koji dobro zna da je moć riječi ograničenog dometa.

*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a