Zagreb, privremeni centar svijeta

Moji kolege blogeri, Mariana Cody, već su pisali o Hrvatskim svjetskim igrama koje se upravo održavaju u Zagrebu. Zagreb je dakle, na tjedan dana, postao centar svijeta – u hrvatskom glavnom gradu okupilo se više od 700 sportaša amatera hrvatskih korijena iz 25 zemalja svijeta.

Budući da s terena izvještavam za program Glasa Hrvatske, mogu reći da je prije svemu riječ o jednom ugodnom i zabavnom druženju Hrvata svih generacija. Sportsko nadmetanje je zapravo samo sporedna stvar, povezivanje ljudi bit je svega. Znam da pomalo zvučim kao političar u izbornoj godini, ali količina pozitive, veselja, otvorenosti i dobre volje koja je prisutna u Studentskom domu Stjepan Radić zarazna je.

U moje vrijeme…


U moje vrijeme, što znači u doba djetinjstva koje sam provela u Njemačkoj, biti Hrvat nije bilo baš zabavno. Da me ne biste krivo shvatili, nisu me Nijemci šikanirali, baš naprotiv. Nego tu je bila ta hrvatska nastava na koju su me tjerali roditelji jednom tjedno.


Znam, znam, dobro su mislili i napravili. Ali ja sam baš u istom terminu htjela ići na besplatne školske sate violončela. Ako negdje čita učiteljica Ljubica, neka ne zamjeri, violončelo mi je tada bilo zanimljivije. I nikad nećemo saznati je li preda mnom mogla biti sjajna glazbena karijera.


Nek’ je Igara

Šalu na stranu, hrvatska zajednica u devedesetima u Münchenu nije bila toliko svestrano aktivna kao što je to danas slučaj u čitavoj Njemačkoj pa i drugim zemljama. Ili je barem ja nisam tako doživjela, a možda nismo ni mi bili dovoljno uključeni. Jer mi kao djetetu neke svečane manifestacije nisu baš bile privlačne. Doduše, nije baš da smo ih i pohađali, ne žalim što sam to propustila.


Projekti poput Hrvatskih svjetskih igara zaista su jedan moderniji, opušteniji pristup povezivanja dijaspore i Hrvatske. Istovremeno u iseljenicima jačaju svijest o porijeklu, pobuđuju znatiželju i možda želju za većim angažiranjem u hrvatskoj zajednici u zemlji u kojoj žive. I to na toliko jednostavan i zdrav način – sportom.

Šarene majice u gradu

Igre su okupljanje Hrvata, i to ne samo mladih, širok starosni raspon je zastupljen. U mnogim slučajevima čak okupljaju čitave obitelji Hrvata u zemlji iz koje su njihovi davni ili ne tako davno preci krenuli na neizvjestan i hrabar put. I da se ne bismo mi domaći Hrvati malo umislili, onako kako nekad znamo (a koliko nas i kolega Cody ponekad hvali u svom blogu) – nisu samo natjecatelji Igara na dobitku.


I nama domaćima se u razgovoru samo s jednim sudionikom može otvoriti potpuno novi svijet. Po gradu hoda najmanje 700 takvih osoba u šarenim majicama s natpisima raznih zemalja. Razgovarajte s njima, sigurno vas neće odbiti, i jedan smiješak u prolazu je dovoljan. Možda se i vi dobro zabavite  – sigurno više nego ja na hrvatskoj nastavi! A i nismo baš tako često privremeni centar svijeta.


- - - -- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći  i njemačku verziju bloga.