Prva EU godišnjica

Hrvatska je jučer proslavila prvu godinu svog članstva u Europskoj uniji. Jesmo li profitirali, nazadovali ili stagniramo? Mislim da je jedno sigurno – stvari su se promijenile, bilo to manje ili više očito.


Statistike nam još ne mogu dati kompletan uvid i jasan odgovor na pitanje jesmo li u onom najvažnijem, gospodarskom, smislu napredovali i profitirali od ulaska u zajednicu 28 zemalja. Jesu li porasle investicije iz inozemstva, pa tako i iz zemalja članica EU? Jesmo li uspjeli iskoristiti fondove? Jesmo li uspjeli iskoristiti tržište od gotovo 500 milijuna ljuda?


Izvoz je prema podacima Državnog zavoda za statistiku porastao, ali istovremeno i uvoz bilježi plus. Između redaka iz izjava političara i stručnjaka možemo pročitati da je prva godina bila u redu, ali da može i bolje. I da treba pričekati.


Mali koraci naprijed

Maknemo li se od tih brojki i gledamo li iz perspektive svakodnevnice, ima nekih pomaka. Potrošačke cijene malo su pale. Lakše putujemo, lakše studiramo u EU – čitave generacije studenata neće imati posebno iskustvo odlaska na Ausländeramt, zajedno sa studentima iz zemalja Trećeg svijeta i SAD-a.


Lakše odlazimo na prakse ili raditi u EU. Postoje (ne tako rigorozna) ograničenja, ali neće biti zauvijek na snazi. Cijene telefoniranja i roaminga pale su i padat će. A lakše je i primjerice kupovati u EU ili putem interneta, iako nas poštarine još uvijek uvrštavaju u zemlje van te zajednice. Naravno, treba pričekati da se to promijeni.


EU nije magična riječ

Čekanje, a ne akcija – s godinama je postao hrvatski moto. Ono što su nam političari nekoć obećavali – da će nam ulaskom u EU rapidno porasti životni standard, da će sve biti bolje – eh, shvatili smo da to nije baš tako. EU nije neka magična riječ kojom se brišu svi problemi. Tek  nekoliko mjeseci pred ulazak Hrvatske u EU počeli su to govoriti i političari. Ipak, treba priznati da se mnogo toga promijenilo kroz pristupne pregovore i da je zapravo bio bitan put, a ne cilj.


Pravila igre

Sad kad smo stigli do cilja, treba naučiti pravila igre i ponašanja. Slučajevi kao što je bio Lex Perković bespotrebni su faux pas koji se baš i ne bi trebao ponoviti. Slagali se s izručenjem ili ne, mijenjanje dogovorenog zakona tik pred ulazak u EU, kosi se s pravilima dobrih međudržavnih odnosa. I potpisanim ugovorom, na kraju krajeva.


Naposljetku, treba naučiti iskoristiti sve mogućnosti koje nam pruža EU, dobro znamo da cijena članstva nije sitnica. Da ne bude kao plaćanje visoke mjesečne članarine u teretani u koju, nakon početnog ushita i motivacije, zbog lijenosti, pasivnosti i neorganiziranosti odemo samo nekoliko puta.



- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -- - - - - - - - - - - - - - -

Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja pričinjava mi veliko veselje, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima – upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim njemačkim govornim područjima približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći  i njemačku verziju bloga.