Ukradeno djetinjstvo

U Zagrebu na svakom koraku možete vidjeti bezbrižnu djecu koja šeću s roditeljima, igraju se u parku, voze bicikle dok oni malo stariji s loptom provode sate na igralištu. Djeca se ponašaju zapravo kao djeca - uživaju u djetinjstvu. Iz Hrvatske perspektive teško je pomisliti na dječji rad.


Gradska djeca, kako u Hrvatskoj pa tako i u Argentini, rijetko se nađu u situaciji da moraju raditi nešto osim učiti i zabavljati se. Oni koji odrastaju u obiteljima koje se bave poljoprivredom, često dobivaju male zadatke kako bi pomogli svojim roditeljima u obavljanju poslova.


Učenje odgovornosti


Kao pravi horoskopski “jarac”, bila sam pedantna oduvijek. Često sam pomagala mami oko čišćenja kuće. Brisanje prašine s namještaja bilo mi je prava uživancija. Smatram da je normalno i potrebno da se djeca uče odgovornosti od malih nogu.


Regulirati, ne kriminalizirati


Teško nam je iz ove perspektive pomisliti da neki klinci moraju zarađivati. Kod nas izaziva zgražanje čak i sama pomisao na dječji rad. Ali u nerazvijenim zemljama to je naprosto životna realnost. Čitam neki dan kako je Senat u Boliviji izglasovao novi zakon za zaštitu djece i mladeži. Radi se zapravo o normativima koji omogućuju dječji rad od desete godine i to ukoliko dijete radi samostalno.


Prvo što mi je palo na pamet je da nisu “normalni” i automatski sam osudila dječji rad. Ali kad sam krenula malo dublje istraživati, shvatila sam da ih u biti zaista štite takvim zakonom. U Boliviji i Tanzaniji susrela sam mnogo djece koji obavljaju svakakve poslove, a najviše je onih koji pokušavaju prodavati bilo što, od autohtonog voća do mobitela.


Dječji sindikat


Oni su prisiljeni raditi kako bi pridonijeli zaradu svojim obiteljima. Nemaju drugog izbora. Neki imaju sreće što pohađaju školu, ali nakon nastave sate i sate provedu na ulicama za neki sitni novac. Prema podacima Međunarodne organizaciji rada, u svijetu radi 168 milijuna djece. U Boliviji svako četvrto dijete mora raditi, a to je uzelo toliko maha da su se čak i organizirali u dječjem sindikatu.


Ondje su krajem prošle godine djeca-radnici organizirali prosvjede kako bi se njihov glas uzeo u obzir. Oni su tražili da im se poštuje “pravo na rad”. Novi prijedlog također omogućuje zapošljavanje djece od 14. godine uz jednaka prava odraslog zaposlenika.


Društvena odgovornost


U tom dokumentu također stoji da je poslodavac obvezan osigurati maloljetnim radnicima dva plaćena sata dnevno za učenje. I sam bolivijski predsjednik Evo Morales radio je od malih nogu. “Dječji rad je dio nacionalne kulture i pridonosi razvoju socijalne svijesti kod djece“, tvrdi predsjednik.


Njihova je realnost drugačija od naše. Moje je djetinjstvo ugravirano u moje pamćenje kao najbolji dio moga života. Htjela bih da tako bude svakom djetetu na svijetu. Ali kad već ne može, drago mi je da se barem regulira dječji rad i da se stane na kraj njihovom izrabljivanju.


*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.