Strastveni argentinski nogomet

Od svih zemalja koje su postigle značajne nogometne uspjehe, Argentina najviše iskazuje dramu i zanos u ovome sportu. Nažalost, Argentinci nisu poznati samo po strasti na terenu. Iza stadionske ograde druge najveće zemlje Južne Amerike nalaze se jedni od najvatrenijih i najnasilnijih huligana na svijetu.

Buenos Aires je najeuropskiji grad Južne Amerike sa svojih 14 milijuna stanovnika. Tijekom druge polovice 19. stoljeća emigranti iz Europe počeli su se onamo doseljavati i donositi sa sobom ljubav prema nogometu. Počeci ovoga sporta u Argentini zabilježeni su 1893. godine kad je osnovana tamošnja liga. Samo pet godina nakon engleske, i ranije od europske. Popularnost ovoga sporta brzo se proširila i postala dio argentinskog DNK-a.

Kad nogomet postane religija

Jako je teško naći osobu u Argentini - bilo mušku bilo žensku - koja nema emotivan odnos prema nogometu. U Argentini je nogomet sve; to je način izražavanja, način života. Teško je objasniti doseg te strasti onima kojima se nisu sami uvjerili u nju. Ona ponekad ode predaleko i zbog toga Argentina ima neslavan rekord nogometnog nasilja.


286 osoba izgubilo je život u nogometnim neredima od prvog koji je zabilježen davne 1939. godine. Ipak, organizirane huliganske skupine pojavile su se tek '90-tih godina. Tamo ih se zove “barras bravas”. Sukobi između te grupe ili tih grupa i policije dio su borbe za moć, borbe za teritorij. U Buenos Airesu ovo dođe na vidjelo svakog nogometnog vikenda. To je grad s najvećem brojem nogometnih klubova na svijetu, ali i najvećom koncentracijom nogometnih fanatika i radikalnih skupina.

Čak 2.100 nasilnih Argentinaca kojima je u domovini zabranjen pristup nogometnim stadionima dobilo je zabranu ulaska u Brazil tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva.


Dogovoreni sukobi

Sredinom travnja u Hrvatskoj smo bili svjedoci krvavog sukoba na autocesti A1 između navijačkih skupina Bad Blue Boysa i Torcide. Nažalost, u Buenos Airesu takvi dogovoreni sukobi po autocestama su uobičajni. Vikendom stotine autobusa prepunih navijača prolaze kroz grad na putu do stadiona i kad se na naplatnim kućicama susretnu s drugim navijačima, sukobe je gotovo nemoguće izbjeći. Nasilna (ne)kultura je sveprisutna.


Gledanje nogometne utakmice na stadionu u Argentini podrazumijeva sate i sate skakanja i stajanja. Navijači gotovo da imaju glavnu ulogu na stadionu, a nogomet je tek ono zbog čega su se okupili. Pjesmi nikad kraja. To je argentinski folklor, prava fešta bez kapi alkohola. Svakim se golom stadion trese do temelja. Kako ”tekma” odmiče tenzije su sve prisutnije i često dođe do eskalacije sukoba ili zaustavljanja utakmice. Argentinski navijači misle da i oni mogu igrati, pa provociraju zaustavljanje utakmice kad njihova momčad gubi kako bi je “zaštitili” od još većeg poraza.


Borba protiv nasilja

S namjerom da se stane na kraj nasilju u nogometu, Argentinska Nogometna Federacija (AFA), među mnogim drugim mjerama, zabranila je prisutnost svih “barras bravas” na utakmicama. One se igraju bez navijača gostujuće momčadi, a onima čiji navijači sudjeluju u sukobima oduzimaju se bodovi.


Svi nogometni klubovi su zapravo udruge, tako da registrirani navijači kao članovi imaju pravo izbora uprave kluba. To su neprofitne udruge, dakle klubovi u pravom smislu riječi. Tko kontrolira tribine, kontrolira veliki broj glasova. Zato su “barras bravas” pravi vlasnici stadiona. Oni stvaraju pritisak i prijete igračima, sucima - djeluju poput mafijaške skupine. Financiraju ih uprava kluba, igrači i izbornik. Bit “barra brava” je nasilan posao uz zaštitu - osiguran im je odvjetnik, kontakt s policijom.


Huligani u Argentini su dio igre, jednako kao golovi i outovi. Toliko su duboko ukorijenjeni u problem sportskog nasilja, da je nemoguće znati ima li mu kraja. Ipak, strahuje se da bi neke drastične mjere umanjile čari argentinskih nogometnih tribina.


*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-*-


Drukčiji pogled na svakodnevne događaje. Dvije trećine života provela sam u Buenos Airesu, a kako je dio argentinskoga mentaliteta pozitivan odnos prema životu, tako i ja na događaje u Hrvatskoj pokušavam gledati sa svjetlije strane i povlačiti paralele sa situacijom u Argentini. Budući da radim u španjolskoj redakciji Međunarodnog programa Hrvatskoga Radija – na Glasu Hrvatske, imam priliku upoznati španjolsko govorno područje sa događajima u Hrvatskoj preko španjolske verzije ovoga bloga.